Sportska javnost zgrožena najavom odlaska NK INTER u stečaj

Unatoč ohrabrujućih poruka i nadanja da će zaprešićki INTER i direktor Branko Laljak pronaći rješenje za daljnji sportski život NK Inter, to se nije dogodilo. Već početkom tjedna je pomalo bilo sumnjivo da članovi skupštine nisu dobili pozive za izvanrednu skupštinu koja je trebala ove srijedu (20.7.2022.) verificirati odluke koje bi ovaj klub ostavile u životu.

Umjesto izvanredne skupštine – stečaj!?

“Ma doći će pozivi, kazao nam je jedan član skupštine. Za izvanrednu skupštinu pozivi mogu doći i 24 sata prije održavanja, tješio se spomenuti”. No, poziv za izvanrednu skupštinu čini se nije stigao, dapače direktor kluba Branko Laljak obznanio je danas 19.07.2022. oko 11 sati – da je situacija ipak bezizlazna i da NK INTER neće nastaviti poslovanje i natjecanje u II HNL odnosno kako sada kažu u I HNL, već odlazi u stečaj.

Branko Laljak – direktor NK INTER

Ključno odustajanje Dinama od dogovora?

Puno će se još članaka napisati zašto se to sve dogodilo i tko je kriv. Branko Laljak, dugogodišnji direktor kluba će reći da je on kriv, ali je isto tako kriv što je klub 30 godina bio uspješan na nogometnoj sceni, što je osvojio hrvatski kup 1992. godine, sudjelovao u kupu UEFA 2005. godine, kada se ujedno borio i za naslov prvaka.

Okidač za stečaj potraživanja Serderova i Coneva

Okidač na stečaj su potraživanja igrača Serderova i Coneva u visini od 230 000 eura zbog čega je FIFA blokirala poslovanje kluba. Problem je i odustajanje DINAMA od dogovora po kojem je ovaj klub trebao svoje igrače i stručni stožer poslati u Zaprešić gdje bi igrala tkz. II momčad ovog kluba. Dogovor je bio toliko čvrst da je Branko Laljak raspustio igrače koji su osvojili 3. mjesto u II. HNL kao i stručni stožer, vjerujući da će njihovo mjesto zauzeti po dogovoru II momčad i stručni stožer Dinama.

Zbog blokade gotovo je bilo nemoguće angažirati nove igrače

Zbog blokade kluba gotovo je nemoguće bilo angažirati nove igrače. Potom se pojavila priča o ulagačima koji su spremni preuzeti obvezu deblokiranja kluba, pokrića minusa u poslovanju i osigurati novac za nastavak natjecanja. Kako je i ta priča bila na dugom štapu, jedino smisleno i realno rješenje je staviti ključ u bravu.

Pokušaj formiranja nove udruge – škole mladeži?

Kako neslužbeno doznajemo postoji inicijativa da se osnuje nova udruga građana kako bi nastavila funkcionirati Škola mladeži u kojoj djeluje gotovo 15 selekcija. Za mnogobrojnu djecu doista bi bila šteta  da prestanu igrati. Interova nogometna škola dobro je radila i velika bi bila šteta za sportsku zajednicu da prestanu vježbati, igrati i natjecati se.

Inter odlazi u povijest …

Činjenica je da jedna gotovo stoljetna nogometna priča prestaje funkcionirati te da Zaprešić gubi status u nogometnom svijetu kojeg je dugo imao, a za kojim su čeznuli mnogi drugi hrvatski nogometni gradovi.

… možda se vraća NK Zaprešić!?

Hoće li se nova udruga koja će se naslanjati na gotovo 400 do 450 mladih nogometaša koji igraju u Školi nogometa zvati primjerice NK Zaprešić, što bi bilo i te kako logično, pokazati će vrlo brzo vrijeme. Vjerujemo da će još ovaj tjedan, javnost biti gospodski i kulturno kao što to i priliči obaviještena o svim stvarima koje se događaju u klubu i izvan njega. Sportski kompleks u Novakovoj ne smije ostati prazan niti malo, jer potencijala za nogomet ima, s kojom filozofijom, s kojim ljudima i uz čiju potporu trebalo bi obznaniti što prije.

Pitanja za kraj – gdje su Izvršni odbor i Skupština kluba!?

Prema Statutu NK INTER o statusu NK INTER članak 25. alineja 8 stoji, Skupština između ostalog odlučuje: o prestanku rada Kluba, sukladno odredbama zakona ovog Statuta; Sigurno da zainteresiranu javnost bode u oči da nije sazvana izvanredna skupština udruge NK INTER koja bi trebala odlučiti što i kako dalje. Naravno, tu je i izvršni odbor kluba kojeg čini 11 članova koji između ostalog:  Imenuje i razrješava direktora Kluba;

Za ovaj klub su se borile, zalagale i u njega ulagale generacije igrača i sportskih djelatnika

Posve je čudno da direktor kluba, ma kako se on zvao, samostalno “plovi”, donosi zaključke i potpisuje ih. Možda je tako bolje za većinu jer će u tom slučaju PEDRO biti samo Branko Laljak, ali smo uvjereni da klupska tijela moraju od reagirati i po Statutu predložiti i usvojiti određene Odluke. Prosto ne mogu vjerovati da će klub “pasti” bez ispaljenog metka, za taj klub su se borile, zalagale i u njega ulagale generacije igrača i sportskih djelatnika i bez obzira što je direktor imao važnu ulogu u proteklih 30 godina rada kluba, klub postoji od 1929. godine.

U konačnici i Statut je jasan po prestanku rada Udruge:

X. PRESTANAK RADA UDRUGE
Članak 48.
a) Klub prestaje s radom u slučajevima određenim zakonom;
b) U slučaju prestanka rada Kluba o imovini će odlučiti Skupština, odnosno nadležno državno tijelo sukladno važećim propisima;
c) U slučaju prestanka rada temeljem odluke Skupštine, ista donosi odluku o prestanku djelovanja Kluba dvotrećinskom većinom glasova od ukupnog broja članova Skupštine Kluba.
Članak 49.
a) U slučaju prestanka rada Kluba, o imovini Kluba, nakon namirenja eventualnih vjerovnika i troškova likvidacije i drugih postupaka, odlučit će Skupština Kluba;

POVIJEST KLUBA – izvor wikipedija:

Iako se kao službena godina osnutka kluba uzima 1929.,[3] valja napomenuti da začetke nogometa u Zaprešiću treba tražiti 24. srpnja 1924. kada u Zaprešić stiže prva nogometna lopta koju je dobila lokalna učiteljica. Loptu su uskoro počeli napucavati lokalni mladići, koji su 1927. godine dogovorili prvu neslužbenu nogometnu utakmicu protiv Savskog Marofa. Ovu utakmicu Zaprešićani su pobijedili rezultatom. 5:1. Ova rana povijest kluba isprepliće se s radom lokalnog pjevačkog društva “Jelačić”, jer su jezgru nogometne momčadi tada činili upravo muški članovi pjevačkog društva. 1929. službeno je osnovan klub koji se zvao NK Sava, koji do[4] 1930. mjenja ime u HŠK Jelačić, čini se pod utjecjem pjevača-nogometaša koji su htjeli da se klub nosi isto ime kao i pjevačko društvo.[5] Pod ovim imenom klub je nastavio djelovati do početka 2. svjetskog rata, dok su se u njemu izmijenile dvije generacije igrača.[6] S početkom Drugog svjetskog rata prestaje i rad HŠK Jelačića, kojem je posljednja sjednica uprave održana 2. lipnja 1941.[7] S krajem rata klub obnavlja svoj rad, sada pod imenom “Fizkulturno društvo Zaprešić“. Do 1948. naziv “fizkulturno”, zamjenjuje termin “sportsko”, pa se klub tada naziva “Sportsko društvo Zaprešić“. 1953. godine u blizini Zaprešića s proizvodnjom kreće tvornica Jugokeramika, koja ubrzo preuzima ulogu glavnog sponzora kluba, a klub po njoj preuzima ime Jugokeramika.[8]

U osamdesetim godinama dvadesetog stoljeća, SD Jugokeramika počinje organizacijski jačati, čemu su pridonosile tombole, preko kojih se punio proračun kluba i jačala infrastruktura. Do 1987. godine klub je napredovao do finala kvalifikacija za drugu jugoslavensku ligu, međutim u ključnoj utakmici gubi od Sparte iz Belog Manastira.[9]

Raspadom SFRJ i osamostaljenjem Republike Hrvatske Jugokeramika mijenja ime u INKER (INdustrija KERamike). Sukladno tome i klub je promijenio ime. Prekidom sponzorstva, klub je 2003. godine promijenio ime u Inter Zaprešić.[3]

Najveći klupski uspjesi su prvo mjesto na turniru održanom koncem 1991., u kojem su sudjelovali svi bitniji hrvatski nogometni klubovi. Turnir je u “statusu čekanja” za biti priznan kao Nogometno prvenstvo Republike Hrvatske. Inter je također prvi hrvatski klub koji je igrao u inozemstvu od uspostave hrvatske suverenosti. Klupski nadimak je “keramičari”, po dugogodišnjim pokroviteljima. Jedan od nadimaka ovoga kluba je i “div iz predgrađa”.

U prvoj sezoni 1. HNL, INKER je bio klub koji je prekinuo Hajdukov niz pobjeda, pobijedivši ga u Splitu s 2:0. Iste godine je klub napravio prvo veliko iznenađenje u hrv. nogometu, pobijedivši u završnici kupa favoriziranog HAŠK-Građanskog (Dinama), time što su u dva susreta bili bolji. U Zaprešiću su u prvom susretu odigrali 1:1, a u uzvratu u Zagrebu, u legendarnoj utakmici 23. lipnja 1992. pobijedili s 1:0. Zaprešićani su u ljeto 1992. godine, nakon osvajanja kupa, gostovali u Engleskoj gdje su odmjerili snage protiv Brighton & Hove Albiona.[10]

Te sezone je klub vodio Ilija Lončarević (pod čijim vodstvom i idućih godina nijedan od favorita, ni Hajduk, ni Dinamo, ni Zagreb nisu mogli lako proći protiv INKER-a), a u sastavu su igrali igrači od kojih nijedan nije bio zvijezda, a poznatiji je bio samo Ivan Cvjetković. Kasnije su neki od tih igrača postali poznati. Sastav je bio: Krešimir Bronić, Ivica Antolić, Zoran Živković, Željko Rumbak, Damir Kasumović, Zvonimir Soldo, Stipe Brnas, Krunoslav Jurčić, Igor Čalo, Krunoslav Vidak, Zoran Joksović, Tomislav Čaleta, Borimir Perković, Miroslav Šorgić, Nikica Miletić, Franjo Kučko, Zvjezdan Brlek, Zlatko Lučan, Josip Omrčen-Čeko, Vjekoslav Knez, Dražen Berc, Boris Pavić, Ivan Marjanović i Ivan Cvjetković.

Godine 1992. INKER nije nastupio u europskim kupovima za sezonu 1992./93., iako je svojim osvajanjem nacionalnog kupa to pravo izborio.[3] UEFA je donijela nepromišljenu odluku kojom je zapravo nagradila velikosrpsku agresiju na Hrvatsku, jer hrvatski športaši i klubovi nisu mogli promicati svoju zemlju nastupanjem u inozemstvu, odnosno produljivalo je športsku, komunikacijsku izolaciju Republike Hrvatske (u smislu onemogućivanja susreta inozemaca s RH i upoznavanja istih s pravim stanjem stvari). Tako te sezone nisu nastupili hrvatski klubovi zbog “sigurnosnih razloga”, čime je UEFA dodatno potopila žrtvu, a nagradila napore velikosrpskog agresora protiv RH. Potvrda UEFA-ine nepromišljenosti i prekrutosti se dala vidjeti na primjeru nekih drugih europskih športskih tijela: primjerice, hrvatski košarkaški klubovi, iako im se onemogućilo igranje susreta u Hrvatskoj, svi su sudjelovali u europskim košarkaškim kupovima.

Po procjeni klupskog vodstva, klub je time izgubio barem milijun njemačkih maraka.

Najveći uspjeh u 1. HNL je osvojeno drugo mjesto u sezoni 2004./05., što je omogućio klubu prvi nastup u kupu UEFA u sezoni 2005./06. U drugom pretkolu je poražen od Crvene zvezde u dvije utakmice (1:3 u Zaprešiću i 0:4 u Beogradu).

  • Godina osnutka: 1929.
  • Stadion: ŠRC Zaprešić (4500 mjesta)
  • Bivši nazivi: NK Sava (1929. – 1932.), NK Jelačić (1932. – 1962.), NK Jugokeramika (1962. – 1991.), NK Inker (1991. – 2003.)
  • Navijačka skupina: Divlje Svinje (Wild Pigs) – osnovani 1993., ispadanjem Inkera iz prve lige 1997. nestaje i ta navijačka skupina koja ponovno počinje s djelovanjem 2003. i povratkom Inkera u elitno društvo hrvatskog nogometa.