PRIGORSKI KAJ

7 – Dobar zgovor zlata vridi: Mudrost naših starih živi u kajkavskoj ikavici

KULTURNA BAŠTINA | KAJKAVSKA IKAVICA | SAVSKO-SUTLANSKI KRAJ

Kajkavska ikavica nije samo poseban govor savsko-sutlanskoga kraja, već i dragocjena riznica narodnih mudrosti, poslovica i životnih pouka koje su se stoljećima prenosile s koljena na koljeno. Zahvaljujući predanom radu Udruge Ivana Perkovca iz Šenkovca, brojne izreke naših predaka sačuvane su od zaborava i danas svjedoče o bogatstvu jezika, običaja i načina razmišljanja nekadašnjih generacija.

U nekoliko riječi naši su stari znali ispričati cijelu životnu priču

Kada govorimo o kajkavskoj ikavici, najčešće se prisjećamo karakterističnih riječi poput mliko, dite, lipo, dilati ili popivati. Međutim, pravo bogatstvo ovoga govora otkriva se tek kada zavirimo u narodne poslovice i izreke kojima su naši stari objašnjavali životne situacije, ljudske odnose, dobre i loše odluke te posljedice vlastitih postupaka.

Upravo takvu vrijednu zbirku narodnih mudrosti donosi projekt „Dobra misau“ Udruge Ivana Perkovca, u kojem su poslovice razvrstane prema temama koje obuhvaćaju gotovo sve aspekte svakodnevnog života.

Jedna od posebno zanimljivih cjelina nosi naslov „Razlozi i uzroci, posljedice i ciljevi“, a okuplja izreke koje na jednostavan, često duhovit, ali uvijek poučan način govore o ljudskom ponašanju.

Kako si posijau, tak buš žeu

Među najpoznatijim narodnim mudrostima nalaze se one koje upozoravaju da svaki postupak ima svoju posljedicu.

„Kak si posijau, tak buš žeu.“

Ova kratka izreka govori o odgovornosti za vlastite odluke i postupke. Ono što čovjek tijekom života čini, prije ili poslije vraća mu se kroz posljedice njegovih djela.

Sličnu poruku nose i druge poslovice:

  • „Kak si prestreš, tak buš i spau.“

  • „Kaj si do nadrobi, to si naj i poji.“

  • „Saka se škola plača.“

  • „Kado nima h glavi, ima h nogam.“

  • „Če se z ogjum mutiš, lahko se i opečeš.“

U njima se prepoznaje životna filozofija naših predaka, koji su dobro znali da se iskustvo često stječe upravo kroz vlastite pogreške.

Dobar zgovor zlata vridi

Posebno mjesto u kajkavskoj ikavici zauzimaju poslovice o međuljudskim odnosima, razgovoru i međusobnom razumijevanju.

„Dobar zgovor zlata vridi.“

Ova mudrost podsjeća na važnost razgovora, dogovora i razumijevanja među ljudima.

Naši stari nisu zazirali ni od oštrijih upozorenja:

„Širom oči otpri, a gubac zapri.“

„Čez jedno vuho nutra, čez drugo van.“

„Vrana vrani oči ne kluje.“

„Puno bab, kilavo dite.“

Iako su neke izreke nastale u drukčijim društvenim okolnostima, mnoge njihove poruke ostale su razumljive i današnjim generacijama.

Kuliko pinez, tuliko muzike

Narodne poslovice često su bile i svojevrsni komentari društvenih prilika, rada, novca i ljudskih očekivanja.

„Kuliko pinez, tuliko muzike.“

Teško je pronaći jednostavniji način da se objasni odnos uloženog i dobivenog.

Sličnu životnu logiku otkrivaju i izreke:

„Se kaj je preveč, ni s kruhum ni dobro.“

„Kaj je preveč, preveč je.“

„Da je i s cukrum, ni dobro.“

„Z rešetum ni moč vodu zagrabit.“

U njima se ogleda praktičnost nekadašnjeg seoskog života, u kojem su rad, štedljivost, umjerenost i razboritost bili iznimno cijenjeni.

Obitelj, djeca, mladost i starost – neiscrpna inspiracija narodnih mudrosti

Zbirka „Dobra misau“ ne zaustavlja se samo na uzrocima i posljedicama ljudskih postupaka.

Posebne cjeline posvećene su rodbinskim odnosima, mladosti i starosti, domu, djeci, zdravlju, bolesti i smrti.

Tako su naši stari govorili:

„Dobar suset je bolši ot se rodbine.“

Ova izreka svjedoči o važnosti dobrosusjedskih odnosa, koji su u malim sredinama često bili presudni za svakodnevni život.

O prolaznosti vremena i odnosu generacija govori poslovica:

„Pitala bu starost di je bila mladost.“

Posebno snažnu poruku nosi i izreka:

„Kak ti poštivaš svoje starije, tak buju tebe tvoji mlajši.“

Roditeljske brige sažete su u nekoliko jednostavnih riječi:

„Mala deca mala briga, velika deca – velika briga.“

A kada je riječ o zdravlju, naši su preci ostavili mudrost koja ne gubi na vrijednosti:

„Zdravje je najvekše bogactvo.“

Udruga Ivana Perkovca čuva jezično blago savsko-sutlanskoga kraja

Posebne zasluge za očuvanje i promicanje kajkavske ikavice pripadaju Udruzi Ivana Perkovca, osnovanoj 2009. godine, koja djeluje u Šenkovcu na području Općine Brdovec.

Pod vodstvom predsjednice Jasne Horvat, koja Udrugu vodi od njezina osnutka, kontinuirano se radi na očuvanju lokalnog govora, prikupljanju jezične građe i predstavljanju kulturne baštine mlađim generacijama.

Kajkavska ikavica tradicionalno se govori na većem dijelu područja Općine Brdovec, u Mariji Gorici, dijelu Dubravice te u naselju Marija Magdalena na području Općine Pušća.

Riječ je o vrijednom dijelu hrvatske nematerijalne kulturne baštine čije očuvanje nadilazi samo jezično pitanje. Svaka sačuvana riječ, izreka ili poslovica istodobno je i svjedočanstvo o životu, običajima, vjerovanjima i iskustvima ljudi ovoga kraja.

Jezik koji čuva identitet i povezuje generacije

U vremenu ubrzanih društvenih promjena i sve izraženijeg utjecaja standardiziranog jezika i suvremenih komunikacijskih tehnologija, očuvanje mjesnih govora postaje posebno važno.

Narodne poslovice na kajkavskoj ikavici nisu samo zanimljiv podsjetnik na prošlost. One su dio identiteta ljudi koji su tim govorom odrastali, radili, odgajali djecu i prenosili životna iskustva.

Zato projekti poput zbirke „Dobra misau“ imaju višestruku vrijednost. Oni čuvaju izvorni jezični izraz, omogućuju istraživanje lokalne baštine i otvaraju prostor da mlađe generacije upoznaju govor svojih baka i djedova.

Jer, kako bi naši stari rekli:

„Do ne išče, ta ni ne najde.“

A upravo zahvaljujući onima koji istražuju, zapisuju i čuvaju narodno blago, kajkavska ikavica nastavlja živjeti i izvan svakodnevnog razgovora – kao trajni dio kulturnog identiteta savsko-sutlanskoga kraja.

Izvor i dodatne informacije

Zbirka narodnih poslovica i izreka „Dobra misau“, Udruga Ivana Perkovca, Šenkovec.

Dobra misau – rodbinski odnosi

Izvorne poslovice prenesene su u obliku koji je dostavila Udruga Ivana Perkovca. Autorska prava na izvornu zbirku pripadaju Udruzi Ivana Perkovca.

Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti

NAJNOVIJE
POVEZANI SADRZAJ