Baka Anđa Ćubela iz Prudnica obilježila je veliki jubilej – stoti rođendan. Okružena obitelji i susjedima, vesela i bistra, podijelila je svoje misli o životu, sreći i današnjim vremenima.
Kako biste opisali recept za dug i dobar život?
– Za dobar život, nemojte se ljutiti. Uvijek budite raspoloženi. Kad je najteže, zapjevajte malo – svoju pjesmicu ili kakvu pričicu. Samo sebi napravi veselje, ispričaj nešto sam sebi, pa će ti odmah biti lakše. Ne treba se svađati, niti zavidjeti drugome. Ako on ima, a ja nemam – neka mu Bog da.
Jeste li imali neku pjesmu koju ste često pjevali?
– Jesam, najradije sam zapjevala ovako: “Dođi mala kod mene je zgoda, blizu drva, a daleko voda…” To je bilo naše vrijeme – vode nije bilo, pa si išao tražiti izvor, čekao red, nosio na leđima. A drva i kamenja bilo koliko hoćeš.
Kako se živjelo u mladosti u usporedbi s današnjim vremenom?
– Naše žene su bile iskorištavane. Trebalo je narezati drva, naložiti vatru, grijati se. Danas samo okreneš dugme – evo vode, evo topline. Nama to nije bilo tako. A opet, bilo nam je lijepo jer smo se družili, pjevali, radili zajedno.
Kako gledate na današnju medicinu i tablete?
– Tablete… Ma da znaju doktori, ne bi ljudi umirali. Samo nas mažu i dobivaju plaću. Piješ godinu dana istu tabletu i ništa.
Što vam je najvažnije u životu?
– Omladina. Imam je, hvala Bogu, i neka im Bog da sreće i zdravlja. Neka dožive više od mene. Samo da budu dobri, da se ne srde jedan na drugoga, da se slažu – to će biti milina.
Kako se odgajalo djecu u vaše vrijeme?
– Mi smo živjeli skromno, zajedno radili. Did je sjedio, pušio lulu, a mi djeca slušali njegove pripovijetke o kraljevima, junacima, pjesmama. Danas djeca gledaju u “škatuljicu” (televiziju ili mobitel) i od nje malo mogu naučiti. Pravi učitelji su bili stari ljudi.
Što biste poručili današnjim generacijama?
– Danas djeca kažu: “On ima, a ja nemam.” Mi to nismo smjeli reći roditeljima. Ako ti je otac privrijedio kuću, školu, kruh – što ćeš više? Mi smo imali samo četiri razreda osnovne, da barem nismo slijepi. Danas ideš 20 godina u školu, a na kraju – opet budala!
Na kraju razgovora baka Anđa se zahvalila svima koji su joj došli čestitati:
– Djeco, hvala vam lijepo na svemu i svačemu. Vidimo se dogodine, ako Bog da.
