Besplatan prijevoz – ali po koju cijenu?

Samobor, siječanj 2026. – Iako je Grad Samobor s ponosom najavio da će javni gradski prijevoz i u 2026. godini ostati besplatan za sve građane i posjetitelje, novi raspored vožnje na 17 autobusnih linija izazvao je snažne reakcije dijela javnosti. Umjesto osjećaja olakšanja i dostupnosti, brojni građani – osobito iz rubnih i prigradskih naselja – osjećaju se zapostavljeno, pa čak i isključeno iz sustava koji bi im trebao služiti.

Analiza postoji – ali za koga?

Prema službenom priopćenju Grada, novi vozni red temelji se na „detaljnoj analizi i kontinuiranom praćenju broja putnika“ tijekom protekle godine, s naglaskom na jutarnje i poslijepodnevne vršne sate. No upravo tu mnogi građani vide problem: analiza, tvrde, ne odražava stvarne životne potrebe svih korisnika.

„Besplatan prijevoz koji ne vozi – nije prijevoz“

U komentarima ispod objave Grada na društvenim mrežama otvorila se lavina nezadovoljstva.

Stefica Rubinić, dugogodišnja korisnica linije prema Klakama, upozorava na apsurdnu situaciju:

„Nedjeljom kad radimo nema večernjeg busa za doma – zadnji za Klake ide u 14:55. Radnim danom nema autobusa od 9:15 do 12:20. Kako ljudi koji rade od 12 sati da stignu na posao, u školu ili doktoru?“

Posebno ističe da se putnici iz Klaka moraju „snalaziti“ preko Konšćice kako bi uopće nastavili put:

„Što znači besplatan javni prijevoz ako moraš pješačiti ili presjedati bez ikakvog smisla?“

Izgubljene linije i nepoklapanja

Slične probleme ističe i Željka Regović, koja naglašava da je njihovo naselje ostalo bez izravne linije nakon 35 godina:

„Ne poklapaju se linije S3 i S9, ostali smo praktički odsječeni od Samobora. A naši prijedlozi bi čak uštedjeli novac gradu – no očito to nekome nije u interesu.“

Još je oštrija u zaključku:

„Ponekad se pitam jesmo li mi uopće dio Grada Samobora ili smo sami za sebe.“

Djeca pješače – jer autobus ne dolazi

Roditelji također dižu glas. Nikola Terihaj upozorava na posljedice za školsku djecu:

„Djeca koja idu u školu u Zagreb više nemaju autobus na kružnoj liniji S12 kroz Malu Jazbinu. Navečer, nakon 20:30, nema autobusa pa moraju pješačiti od Luga.“

Besplatan javni prijevoz sam po sebi jest pohvalna i socijalno osjetljiva mjera. No besplatno ne znači automatski i dostupno, a analiza bez uključivanja stvarnih potreba svih naselja može dovesti do upravo suprotnog učinka – osjećaja zapostavljenosti i nepravde.

Ako građani moraju pješačiti kilometrima, presjedati bez vremenskog smisla ili uopće nemaju večernju vezu – tada se postavlja legitimno pitanje:
je li sustav javnog prijevoza planiran radi ljudi ili radi statistike?

Grad Samobor poziva građane da preuzmu trajne vozne iskaznice kako bi se prikupljali podaci o korištenju. No možda je jednako važno – ako ne i važnije – početi sustavno slušati glasove onih koji već godinama upozoravaju na iste probleme.

Jer javni prijevoz nije samo linija na karti.
To je veza s poslom, školom, liječnikom – i osjećajem da pripadaš gradu u kojem živiš.