Iako iz Zagrebačke županije stižu optimistične poruke kako su sve ceste prohodne unatoč obilnim snježnim padalinama, stvarna situacija na terenu, barem prema iskustvima dijela vozača, otvara niz pitanja o učinkovitosti, prioritetima i transparentnosti rada zimske službe.
Prema službenim informacijama Županijske uprave za ceste Zagrebačke županije, na snazi je treći stupanj pripravnosti, a svih 28 ekipa zimske službe navodno je neprekidno angažirano na čišćenju i posipavanju prometnica. U protekla dva dana potrošeno je čak 880 tona soli i više od 400 kubičnih metara sipine na ukupno 1.213 kilometara cesta.
Prohodnost na papiru, problemi u praksi
Iako su ceste formalno proglašene prohodnima, brojni vozači na društvenim mrežama i lokalnim forumima navode zaleđene dionice, nepočišćene lokalne ceste i kašnjenja javnog prijevoza, osobito u ruralnijim dijelovima županije. Postavlja se pitanje znači li “prohodno” ujedno i sigurno.
Posebno zabrinjava stanje na cestama niže razine prednosti (III. i IV.), gdje su prema pravilima mogući višesatni, pa čak i cjelodnevni zastoji u slučaju jačeg snijega. Upravo su te ceste ključne za svakodnevni život stanovnika manjih naselja – odlazak na posao, u školu ili hitne službe.
Milijuni eura i stara pitanja
Za zimsko održavanje cesta u sezoni 2025./2026. osigurano je 2,6 milijuna eura, uz zalihe od 5.000 tona soli i 5.000 m³ sipine. No unatoč značajnim financijskim sredstvima, iz godine u godinu ponavljaju se isti problemi: neujednačeno čišćenje, spora reakcija na iznadprosječne vremenske uvjete i oslanjanje na minimalne zakonske standarde.
Radove izvodi tvrtka Županijske ceste Zagrebačke županije d.o.o., putem sedam stožera zimske službe, no javnost i dalje nema jasan uvid u kontrolu kvalitete obavljenih radova, stvarnu učinkovitost terenskih ekipa i kriterije prema kojima se određuju prioriteti čišćenja.
Odgovornost prebačena na vozače?
Kao i obično, naglasak se stavlja na apel vozačima da prilagode brzinu, drže razmak i koriste zimsku opremu. Iako je odgovorno ponašanje vozača neupitno važno, ostaje dojam da se dio odgovornosti sustavno prebacuje na građane, dok se izostavlja kritičko preispitivanje rada sustava koji bi trebao osigurati sigurne prometne uvjete.
Zaključno
Dok službene izjave govore o uspješnom funkcioniranju zimske službe, stvarnost na cestama pokazuje da postoji prostor za poboljšanje – osobito u segmentu pravovremenosti, ravnomjerne pokrivenosti svih područja i transparentnosti trošenja javnog novca. Zima možda ne iznenađuje, ali čini se da sustav i dalje reagira više defanzivno nego planski.
