Danas su mediji dostupniji nego ikada prije. Digitalni prostor, a osobito društvene mreže, postao je javni trg na kojem svatko ima glas, tipkovnicu i publiku. No ključno pitanje glasi: je li na društvenim mrežama doista sve dopušteno? Ili, preciznije, je li sloboda govora postala izgovor za javno sramoćenje, blaćenje i linč bez ikakve odgovornosti?
Ime, prezime i – presuda bez suda
U svakodnevnoj praksi društvenih mreža svjedočimo zabrinjavajućem fenomenu: osobe se imenom i prezimenom optužuju za kaznena djela, moralne prijestupe i navodnu korupciju – bez sudske presude, često bez ikakvih dokaza. Jedan status, jedan komentar ili viralna objava dovoljni su da se nečiji ugled gradi ili uništi.
Takvo postupanje nije samo etički upitno, nego i pravno problematično. Digitalni prostor nije izvan zakona. Internet nije „divlji zapad“, a društvene mreže nisu zona bez nadzora – koliko god se to ponekad činilo.
Javne i privatne osobe – postoji li razlika?
Postoji razlika u javnom interesu, ali ne i u ljudskom dostojanstvu. Javne osobe – političari, dužnosnici, aktivisti, ljudi koji se bave društvenim radom – moraju trpjeti višu razinu kritike. No kritika nije isto što i blaćenje. Kritika se temelji na činjenicama, argumentima i odgovornosti. Blaćenje se temelji na uvredama, insinuacijama i emocijama mase.
Nitko, pa ni javna osoba, nije izgubio pravo na privatni život, obitelj, djecu, roditelje i osobno dostojanstvo. Nije prihvatljivo ponašati se prema ljudima u javnom prostoru kao da su bezosjećajni objekti, a ne stvarne osobe od krvi i mesa.
Društveni rad kao meta
Posebno je poražavajuće što su često na meti upravo oni koji se bave društvenim radom: aktivisti, volonteri, lokalni inicijatori. Umjesto dijaloga – pljuvanje. Umjesto argumenata – etikete. Kao da je sudjelovanje u javnom životu automatska osuda na javno razapinjanje.
Takvo ponašanje ne govori ništa o žrtvi, ali govori puno o društvu koje ga tolerira.
Kaznena odgovornost postoji
U hrvatskom pravnom sustavu postoje jasne odredbe koje se odnose na zaštitu časti i ugleda. Kazneni zakon, uključujući i članak 47. (u kontekstu odmjeravanja kazne, ali i šire kaznenopravne odgovornosti), kao i odredbe o kleveti, uvredi i sramoćenju, primjenjuju se i na digitalni prostor.
Anonimnost na internetu nije apsolutna zaštita. „Pljuvači“ često zaboravljaju da iza profila stoji stvarna osoba – i da pravna odgovornost ne nestaje klikom na „objavi“.
Vrijeme je za granicu
Sloboda govora jedno je od temeljnih prava demokratskog društva. No sloboda bez odgovornosti pretvara se u nasilje. Vrijeme je da kao društvo povučemo jasnu granicu između kritike i linča, između javnog interesa i privatnog uništavanja, između slobode i bezobzirnosti.
Jer sutra, meta može biti bilo tko.
