DRENJE BRDOVEČKO – Prosinac je mjesec koji je u Drenju oduvijek nosio poseban ugođaj. Miris blagdana, zajedništvo i toplina doma pratili su božićne svetke koji su započinjali već na Svetu Katu, trajali kroz Luciju, Božić i Štefanje, a završavali tek iza Tri kralja, sve do Svijećnice. Nakon duge i naporne težačke godine, to je bilo vrijeme susreta, druženja i radosti.
Upravo u tom duhu, Udruga Drinčani, u suradnji s Vijećem mjesnog odbora Drenja, DVD-om Drenje i Udrugom umirovljenika Drenja, organizirala je zajedničko druženje s ciljem prisjećanja tog lijepog i danas pomalo zaboravljenog razdoblja. Posebna vrijednost večeri bila je u tome što su na susret pozvani i Drinčani koje je život odveo iz rodnog kraja, ali koji Drenje i dalje nose u srcu.
Odaziv je bio srdačan, a večer ispunjena brojnim anegdotama, smijehom i prisjećanjem na nekadašnji način života. Sudionici su se prisjetili i lijepe Janice, puce zbog koje se i danas izrađuje Drinčanski luster od slame, čuvajući legendu o njezinu životu i tragičnom kraju. Domača rič, stare uspomene i priče iz mladosti vratile su prisutne u neka jednostavnija, ali složnija vremena.
Posebno ohrabruje činjenica da su se u razgovore uključila i djeca, znatiželjno pitajući kako se nekad živjelo. Stariji su im, uz osmijeh, poručili da možda krave više ne budu pasle na spašencu, ali da nikad ne zaborave svoje dide i bake, mame i tate te da čuvaju uspomenu na ono kaj se je f Driju delalo i kak se je živelo – složno i veselo.
O značenju ovakvih susreta razgovarali smo s Marinom Žmauc, predsjednicom Vijeća mjesnog odbora Drenja Brdovečkog i ujedno predsjednicom Udruge Drinčani. Istaknula je kako su ovakva druženja važna ne samo radi očuvanja tradicije i identiteta, već i zbog povezivanja generacija.
– Dokle god se sećamo i prenosimo priče, Drinje živi, poručila je Žmauc, naglasivši da će Udruga i ubuduće nastaviti s aktivnostima koje njeguju lokalnu baštinu i zajedništvo.
Večer je završila u toploj i emotivnoj atmosferi, uz spoznaju da se vrijeme ne može vratiti unatrag, ali da se uspomene, vrijednosti i duh zajednice mogu – i moraju – čuvati.
