Muzej Brdovec bio je ispunjen živom raspravom, idejama i vizijama budućnosti. Održano je predavanje i arhitektonsko-urbanistička radionica „Novo poglavlje Dvorca Januševec“, koju je vodila arhitektica Mia Mikula, mag.ing.arch. Tema je bila jedno od najvrednijih djela hrvatskog klasicizma – Dvorac Januševec, koji uskoro slavi 200. rođendan.
Atmosfera je bila radna, ali i emotivna: mnogi su sudionici istaknuli da je za njih važno da se dvorac ne samo sačuva, nego i ponovno oživi. Nakon što se Hrvatski državni arhiv iseljava iz zgrade, otvara se pitanje nove namjene prostora.
„Najvažnije je da se koristi. Ako nema života u njemu, propada“, istaknula je Mikula, podsjetivši kako je i dosadašnja, pomalo pasivna uloga arhiva ipak očuvala građevinu, no da je aktivna i raznolika namjena ono što može dvorcu donijeti dugoročnu budućnost.
Tri potencijala – tri priče
Na radionici su istaknuta tri ključna elementa dvorskog sklopa: sam dvorac, perivoj i nekadašnje gospodarske zgrade. Dok je dvorac zaštićen spomenik i zahtijeva pažljivu obnovu, perivoj i gospodarski dio otvaraju mogućnost kreativnijih zahvata i novih sadržaja.
Sudionici su predlagali brojne ideje – od muzeja, glazbene škole, kulturno-edukacijskog centra, do prostora za općinsku upravu ili kombinirane namjene. Posebno se naglašavalo da dvorac i okolni prostor trebaju postati mjesto susreta i aktivni član zajednice, a ne tek tihi spomenik prošlosti.
Dvorac u europskom kontekstu
Ova radionica održana je u sklopu obilježavanja Dana europske baštine 2025., godine koja je posebno važna za arhitektonsku baštinu: 50 godina od proglašenja Godine europske arhitektonske baštine (1975.–2025.), 40 godina Konvencije iz Granade i 30 godina od prvih Dana europske baštine u Hrvatskoj, vezanih uz posavsko selo Krapje.
Dvorac Januševec tako se našao u središtu ne samo lokalne, nego i šire kulturne priče – kao primjer spomenika koji može spojiti prošlost i budućnost, baštinu i suvremenost, sjećanje i novu viziju.
Pogled unaprijed
Dok su zidovi dvorca još uvijek svjedoci njegovih stoljetnih mijena, radionica je pokazala da je zajednica spremna pisati novo poglavlje. Ideje su mnogobrojne, a zajednička im je želja – da se dvorac ne zatvori, nego da postane otvoreno i živo mjesto.
Novo poglavlje tek je započelo, a nastavak će, čini se, pisati upravo ljudi koji su ga oduvijek smatrali dijelom svog identiteta i prostora.
Zlatko Šoštarić
