Laduč se oprašta od Stjepana Lopatića – Štefeka, jednog od najboljih nogometaša koje je ovo mjesto dalo. Čovjeka kojega su zbog elegancije, nogometnog znanja i načina igre uspoređivali s legendarnim Franzom Beckenbauerom. Štefek je preminuo svega nekoliko mjeseci prije 80. rođendana, upravo u godini u kojoj njegov Laduč obilježava 80 godina nogometne tradicije.
U subotu, 19. rujna 2026. godine, Ladučem i cijelim zaprešićkim krajem odjeknula je tužna vijest – preminuo je Stjepan Lopatić, svima poznat jednostavno kao Štefek.
Za one koji su ga poznavali i gledali na nogometnom terenu nije bio samo jedan od brojnih igrača koji su tijekom desetljeća nosili dres ladučkog kluba. Bio je nogometaš o kojemu su se pričale priče i dugo nakon završetka njegove igračke karijere.
Zvali su ga – ladučki Beckenbauer.
Štefek i priča koja je postala dio ladučke nogometne legende
Usporedba s velikim njemačkim nogometašem Franzom Beckenbauerom možda će nekome zvučati pretjerano. No oni koji su Štefeka gledali na terenu pamte njegovu eleganciju, lakoću kretanja, tehniku i razumijevanje nogometne igre.
Jednu od priča koja najbolje govori o njegovu talentu zapisao je Vlado Prišlec, prisjećajući se razgovora s jednim od najvećih igrača zagrebačkog Dinama – Stjepanom Štefom Lamzom.
Priča seže u 1967. godinu i vrijeme velike utakmice Dinama protiv Juventusa. Lamza je tada jednom od suparničkih igrača izveo potez koji je ostao zapamćen, a Prišlec ga je poslije upitao može li se takvo što uopće dogoditi igraču Lamzina kalibra.
Lamza mu je, prema Prišlecovu zapisu, ispričao zanimljivu zgodu. Nedugo prije toga Dinamova druga momčad gostovala je na otvorenju igrališta u Laduču. Ondje je susreo plavokosog mladića kojega su zvali Štefek.
Upravo je taj mladić, prisjetio se Lamza, njemu napravio gotovo isti potez kakav je on poslije izveo protiv velikog europskog suparnika.
Taj plavokosi mladić bio je Stjepan Lopatić – Štefek.
Prišlec, koji je utakmicu u Laduču osobno gledao, desetljećima poslije tu je zgodu čuvao kao jedno od najljepših svjedočanstava o tome kakav je nogometaš bio Štefek.
Talent za puno veće nogometne pozornice
Mnogi su se tijekom godina pitali koliko je daleko Štefek mogao stići da se u potpunosti posvetio nogometu.
No bila su to druga vremena.
U njegovoj obitelji obrazovanje je bilo na prvome mjestu. Očeva poruka bila je jasna – najprije škola, a tek onda nogomet. Štefek je taj životni put prihvatio i završio Građevinski fakultet u Zagrebu.
Nogomet ipak nikada nije prestao biti važan dio njegova života.
Igrao je za Trešnjevku, Jugokeramiku i susjedno Bratstvo iz Savskog Marofa, a upravo je njegov odlazak u susjedni klub svojedobno izazvao i određene tenzije između nogometnih susjeda. Nakon godinu dana ponovno se vratio u svoj Laduč.
Zbog obveza je mogao trenirati tek nekoliko puta tjedno, što je bilo premalo za ozbiljniji iskorak prema profesionalnom nogometu.
Ali talent nije mogao ostati nezapažen.
Među pet najvećih koje je dao Laduč
Vlado Prišlec svrstava Stjepana Lopatića među pet najvećih nogometaša poniklih u Laduču.
Uz njega navodi Ivana Hanzira – Jivu, Josipa Lopatića – Malca, Renata Jurčeca – Žilu i Ivicu Hrgara – Išu.
Generacije koje su ih imale priliku gledati još uvijek se sjećaju vremena kada se nogomet igrao na drugačijim terenima, u drugačijim uvjetima, ali s jednakom strašću kakva postoji i danas.
Za Prišleca nema dvojbe – Štefek je imao kvalitetu za mnogo veću nogometnu scenu.
Možda njegova karijera nije otišla putem kojim je, prema talentu, mogla krenuti. No za Laduč veličina nogometaša ne mjeri se samo ligama, trofejima ili brojem velikih stadiona na kojima je igrao.
Mjeri se i time koliko ga ljudi pamte.
A Štefeka će pamtiti.
Odlazak u posebnoj godini za ladučki nogomet
Posljednjih nekoliko godina Stjepana Lopatića pratili su zdravstveni problemi. Njegovi prijatelji i poznanici vjerovali su da su godine učinile svoje i nadali se da će biti bolje.
Nažalost, bolest je bila neumoljiva.
Njegovo je srce prestalo kucati upravo u godini u kojoj Laduč obilježava 80 godina svoje nogometne tradicije, a samo nekoliko mjeseci dijelilo ga je od 80. rođendana.
Ostala su sjećanja na utakmice, poteze, druženja i priče koje će se još dugo prepričavati uz ladučki nogometni teren.
Ostala je i ona posebna priča o velikom Štefu Lamzi i plavokosom mladiću iz Laduča koji mu je pokazao potez dostojan najvećih nogometnih majstora.
Taj mladić bio je Štefek.
Stjepan Lopatić – ladučki Beckenbauer.
Posljednji ispraćaj Stjepana Lopatića – Štefeka bit će u srijedu u 15 sati na mjesnom groblju u Laduču.
Obitelji, prijateljima, nekadašnjim suigračima i svima koji su ga poznavali izražavamo iskrenu sućut.
Počivao u miru. Neka mu je laka hrvatska zemlja koju je toliko volio.
Prema sjećanju i zapisu Vlade Prišleca
