Mliko, dilati, popivati, dite, lipo, vrime, cvit – samo su neke od riječi koje svjedoče o posebnosti kajkavske ikavice, dragocjenog dijela hrvatske jezične i kulturne baštine. Na području Brdovca, Marije Gorice, dijela Dubravice i naselja Marija Magdalena u Općini Pušća ovaj se osebujni govor prenosi s generacije na generaciju, a posebno važnu ulogu u njegovu očuvanju ima Udruga Ivana Perkovca.
Govor koji povezuje generacije i čuva identitet zavičaja
Savsko-sutlanska dolina, smještena između rijeka Save i Sutle, prostor je bogate povijesti, tradicije i kulturne raznolikosti. Jedna od njezinih najprepoznatljivijih posebnosti svakako je govor kajkavaca ikavaca, koji se stoljećima njeguje u obiteljima i lokalnim zajednicama.
Dok se u standardnom hrvatskom jeziku govori mlijeko, raditi, pjevati, dijete, lijepo, vrijeme i cvijet, u kajkavskoj ikavici mogu se čuti riječi mliko, dilati, popivati, dite, lipo, vrime i cvit.
Upravo takve riječi daju posebnu toplinu i prepoznatljivost svakodnevnom govoru stanovnika ovoga kraja.
Kajkavska ikavica zanimljiva je jezična posebnost jer povezuje obilježja kajkavskog narječja s ikavskim izgovorom nekadašnjeg glasa jat. Riječ je o govoru koji se razlikuje od drugih kajkavskih govora i predstavlja vrijedan dio hrvatske jezične raznolikosti.
Kajkavci ikavci žive na području većeg dijela Općine Brdovec, izuzev Zdenaca Brdovečkih, zatim na području Općine Marija Gorica, dijela Općine Dubravica te u naselju Marija Magdalena u Općini Pušća.
Na tom relativno malom geografskom prostoru sačuvana je jezična posebnost koja svjedoči o povijesti, običajima i identitetu stanovništva Savsko-sutlanske doline.
Mliko, dite, cvit i popivati – riječi koje pričaju priču o zavičaju
Nekada se kajkavska ikavica svakodnevno mogla čuti u gotovo svakom domu, na seoskim dvorištima, u vinogradima, na poljima i tijekom zajedničkih druženja.
Govorilo se o tome kaj treba dilati, kada treba donijeti mliko, kako raste dite, kakvo bu vrime ili kako je procvao prvi cvit.
Na obiteljskim okupljanjima i proslavama voljelo se popivati, a zavičajne pjesme i danas su važan dio kulturnog identiteta ovoga područja.
U tim jednostavnim riječima sačuvani su način života, međusobna povezanost i posebna bliskost ljudi sa svojim zavičajem.
Kajkavska ikavica nije samo skup zanimljivih riječi. Ona ima vlastitu melodiju, ritam, izraze i jezična obilježja koja se najbolje mogu doživjeti u razgovoru s izvornim govornicima.
Zato je njezino očuvanje mnogo više od zapisivanja starih riječi u rječnike. Najvažnije je da se ona i dalje govori, sluša i prenosi na nove generacije.
Udruga Ivana Perkovca – predani čuvar kajkavske ikavice
Posebno mjesto u očuvanju ovoga vrijednog jezičnog nasljeđa zauzima Udruga Ivana Perkovca, koja svojim kulturnim i drugim aktivnostima promiče zavičajni identitet i važnost očuvanja kajkavske ikavice.
Udruga nosi ime Ivana Perkovca, istaknutog hrvatskog književnika, novinara i političara rođenog u Harmici, čije djelovanje zauzima važno mjesto u povijesti ovoga kraja.
Kroz njegovanje zavičajne riječi, kulturne programe, književno stvaralaštvo i promicanje lokalne tradicije Udruga pridonosi očuvanju govora koji predstavlja dragocjenu poveznicu između prošlosti i budućnosti.
Posebno je važno poticati mlade da upoznaju riječi i izraze kojima su se služili njihovi preci.
Jer kada najmlađi nauče što znače mliko, dilati, popivati, dite, lipo ili vrime, ne upoznaju samo riječi, nego i način života generacija koje su stvarale današnji identitet Savsko-sutlanske doline.
Zaštićena kulturna baština koju treba sačuvati
Kajkavska ikavica prepoznata je kao vrijedno nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske, čime je potvrđena važnost njezina očuvanja i prenošenja budućim generacijama.
Međutim, formalna zaštita sama po sebi nije dovoljna.
Jezik ostaje živ samo ako se svakodnevno koristi, ako se njime razgovara u obiteljima, ako se na njemu pišu pjesme i priče te ako ga mladi prihvaćaju kao vrijednost, a ne kao nešto zastarjelo.
U vremenu kada standardni hrvatski jezik i suvremeni načini komunikacije sve snažnije utječu na svakodnevni govor, očuvanje lokalnih dijalekata postaje posebno važna kulturna zadaća.
Zato je potrebno nastaviti s prikupljanjem izvornih riječi, bilježenjem govora starijih stanovnika, organiziranjem književnih i kulturnih susreta te uključivanjem djece i mladih u programe očuvanja zavičajne baštine.
Kajkavska ikavica – posebnost koja može postati zaštitni znak Savsko-sutlanske doline
Osim kulturne i povijesne vrijednosti, kajkavska ikavica predstavlja i značajan potencijal za turističku prepoznatljivost ovoga kraja.
Zavičajni govor može pronaći svoje mjesto u turističkim publikacijama, lokalnim manifestacijama, tradicijskoj gastronomiji, kazališnim predstavama, pjesmama i drugim kulturnim sadržajima.
Zamislimo samo manifestacije na kojima bi se posjetitelji upoznavali s izvornim govorom, učili značenje riječi poput mliko, cvit, dite i popivati, slušali domaće pjesme i upoznavali običaje stanovnika Savsko-sutlanske doline.
Takvi sadržaji mogli bi dodatno povezati općine Brdovec, Marija Gorica, Dubravica i Pušća te pridonijeti stvaranju zajedničkog kulturnog i turističkog identiteta.
Upravo autentičnost i očuvana tradicija predstavljaju vrijednosti koje jedan kraj čine posebnim i prepoznatljivim.
Dok se govori kajkavska ikavica, živi i duša Savsko-sutlanske doline
Kajkavska ikavica nije samo dijalekt. Ona je dio obiteljskih uspomena, razgovora za stolom, pjesama koje su se nekada pjevale na seoskim okupljanjima i svakodnevnog života ljudi ovoga kraja.
Riječi poput mliko, dilati, popivati, dite, lipo, vrime i cvit možda se čine jednostavnima, ali iza njih stoje stoljeća povijesti i generacije ljudi koje su ih prenosile svojim potomcima.
Zato očuvanje kajkavske ikavice zaslužuje snažnu podršku lokalnih zajednica, kulturnih ustanova, škola i svih koji prepoznaju vrijednost zavičajne baštine.
Udruga Ivana Perkovca svojim djelovanjem pokazuje koliko je važno njegovati ono što je ovaj kraj naslijedio od svojih predaka.
Jer dok se u Savsko-sutlanskoj dolini bude govorilo mliko, dilati i popivati, živjet će i jedan poseban dio hrvatske kulturne i jezične baštine.
Kajkavska ikavica nije samo govor prošlosti. Ona je ponos sadašnjosti i nasljeđe koje treba sačuvati za budućnost.
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
