KULTURNA BAŠTINA | BRDOVEC – ŠENKOVEC
Osnivanje Udruge 2009. godine i izbor Jasne Horvat za predsjednicu označili su prekretnicu u organiziranom okupljanju kajkavaca ikavaca. Od očuvanja zavičajnoga govora i narodnih običaja do spašavanja povijesne Stare škole u Šenkovcu, članovi Udruge pokazali su koliko se zajedništvom, dobrovoljnim radom i ljubavlju prema zavičaju može učiniti za očuvanje kulturne baštine.
Na području savsko-sutlanske doline, u zapadnom dijelu Zagrebačke županije, stoljećima se njeguje osebujan govor koji predstavlja dragocjen dio hrvatske jezične i kulturne baštine – kajkavska ikavica. Riječ je o govoru koji je duboko ukorijenjen u svakodnevni život stanovništva ovoga kraja, njegove običaje, pjesme, predaje i tradiciju.
Premda su suvremeni način života, promjene u društvu i sve snažniji utjecaj standardnoga jezika postupno mijenjali svakodnevnu uporabu lokalnih govora, kajkavci ikavci nisu dopustili da njihova domaća rič bude zaboravljena.
Posebno važnu ulogu u tome ima Udruga Ivana Perkovca sa sjedištem u Šenkovcu, čije je osnivanje 2009. godine označilo prijelomni trenutak u organiziranom okupljanju ljudi koji su prepoznali potrebu sustavnog očuvanja kajkavske ikavice i bogate kulturne baštine sutlanskoga kraja.
Osnivanje Udruge 2009. godine – prijelomni trenutak za kajkavce ikavce
Iako je kajkavska ikavica stoljećima prisutna na području savsko-sutlanske doline, upravo je osnivanje Udruge Ivana Perkovca 2009. godine dalo novi zamah njezinu organiziranom očuvanju i promicanju.
Za prvu predsjednicu izabrana je Jasna Horvat, koja tu dužnost uspješno obnaša od samoga osnutka do danas.
Njezino dugogodišnje vodstvo, predanost radu i okupljanju ljudi zainteresiranih za očuvanje zavičajne baštine važan su dio sedamnaestogodišnje povijesti Udruge.
Osnivanjem Udruge stvoren je prostor za povezivanje različitih generacija, razmjenu znanja i iskustava, prikupljanje jezičnoga blaga te organiziranje aktivnosti usmjerenih na očuvanje identiteta kajkavaca ikavaca.
Upravo je zajedništvo postalo jedna od najvećih vrijednosti Udruge. Ljubav prema domaćoj riči, običajima, tradiciji i povijesti povezala je brojne stanovnike sutlanskoga kraja, koji su prepoznali da očuvanje vlastitoga govora znači i očuvanje vlastitih korijena.
Dobrovoljnim radom čuvaju tradicijsko, povijesno i kulturno nasljeđe
Djelovanje Udruge Ivana Perkovca znatno je šire od samog očuvanja kajkavske ikavice.
Udruga svojim radom i brojnim aktivnostima njeguje i promiče tradicijsko, povijesno, duhovno, kulturno, prosvjetno i prirodno nasljeđe, čime daje vrijedan doprinos razvoju lokalne zajednice i očuvanju prepoznatljivog identiteta sutlanskih ikavaca.
Posebna vrijednost Udruge ogleda se u činjenici da svoje djelovanje temelji na dobrovoljnom radu članova, njihovoj ljubavi prema zavičaju i spremnosti da vlastito vrijeme, znanje i iskustvo ulože u očuvanje zajedničke baštine.
Kroz raznovrsne programe i aktivnosti članovi se, prema vlastitim interesima i mogućnostima, uključuju u očuvanje narodnih običaja, tradicijskog stvaralaštva, zavičajnoga govora i drugih vrijednosti koje su generacijama oblikovale život stanovnika ovoga kraja.
Udruga pritom ne djeluje samo unutar svojega sjedišta u Šenkovcu.
Kajkavsku ikavsku baštinu predstavlja i promiče na brojnim svečanostima, manifestacijama, kulturnim priredbama i drugim javnim događanjima, čime pridonosi njezinoj prepoznatljivosti i izvan područja na kojem se tradicionalno govori.
Takve aktivnosti imaju posebnu vrijednost jer povezuju različite generacije. Stariji prenose svoja znanja, iskustva i sjećanja, dok mlađi dobivaju priliku upoznati govor, običaje i način života svojih predaka.
Upravo su dobrovoljni rad, zajedništvo i predanost članova temelj na kojem Udruga Ivana Perkovca već sedamnaest godina gradi svoje djelovanje.
Narcisa Čakar – ravnateljica koja je kajkavsku ikavicu uvela u školu
Kada se govori o očuvanju kajkavske ikavice, neizostavno je spomenuti nekadašnju ravnateljicu Osnovne škole Ivana Perkovca u Šenkovcu, Narcisu Čakar, koja je prepoznala važnost prenošenja zavičajnoga govora na najmlađe generacije.
Upravo je Narcisa Čakar uvela kajkavsku ikavicu u školske aktivnosti te snažno podupirala njezino njegovanje među učenicima.
Bio je to iznimno važan doprinos povezivanju obrazovanja i kulturne baštine lokalne zajednice.
Djeca su tako dobila priliku upoznavati riječi, izraze i posebnosti govora kojima su se služili njihovi roditelji, bake i djedovi.
Riječi poput mliko, dilati, popivati i brojnih drugih nisu samo zanimljivost iz prošlosti. One su živi dokaz jezičnog bogatstva i posebnosti kraja u kojem su nastajale i prenosile se generacijama.
Doprinos Narcise Čakar pokazuje koliko je važno da obrazovne ustanove prepoznaju vrijednost lokalne baštine i uključe je u odgojno-obrazovni rad.
Dok je njezin rad omogućio snažnije približavanje kajkavske ikavice djeci i mladima, osnivanje Udruge Ivana Perkovca 2009. godine otvorilo je novo poglavlje njezina organiziranog očuvanja u široj lokalnoj zajednici.
Stara škola u Šenkovcu – zgrada koja pamti generacije
Sjedište Udruge Ivana Perkovca nalazi se u nekadašnjoj Staroj školi u Šenkovcu, povijesnoj zgradi koja je tijekom desetljeća imala važnu ulogu u obrazovnom, društvenom i javnom životu mjesta.
Nekada je bila u vlasništvu Osnovne škole Ivana Perkovca, a njezini su prostori služili različitim potrebama lokalne zajednice.
U jednoj polovici zgrade nalazili su se stanovi namijenjeni učiteljima, dok je drugi dio imao javnu i društvenu namjenu.
Ondje su tijekom godina djelovali pošta i mjesna zajednica, a naposljetku je prostor postao sjedište Udruge Ivana Perkovca.
Posebno zanimljivo poglavlje povijesti Stare škole vezano je uz razdoblje Domovinskog rata.
U njezinim prostorijama tada su djelovali Mjesna zajednica Šenkovec i Stožer Narodne zaštite, zbog čega ova zgrada predstavlja i vrijedan dio lokalne povijesti iz vremena stvaranja i obrane samostalne hrvatske države.
Stara škola tako nije samo nekadašnja obrazovna ustanova, nego i mjesto koje čuva uspomene na generacije učitelja, učenika, mještana i društvenih događanja.
Kajkavci ikavci spasili Staru školu od propadanja
Jedno od posebno vrijednih poglavlja djelovanja Udruge Ivana Perkovca odnosi se na obnovu i očuvanje Stare škole u Šenkovcu.
Zgrada je tijekom godina dotrajala, a njezino stanje postalo je toliko ozbiljno da joj je prijetilo urušavanje.
Umjesto da se pomire s mogućnošću nestanka još jednog vrijednog svjedoka lokalne povijesti, članovi Udruge odlučili su uložiti vlastiti trud, vrijeme i energiju kako bi zgradu sačuvali.
Uz pomoć Općine Brdovec, Zagrebačke županije i brojnih dobrih ljudi koji su prepoznali važnost očuvanja povijesne građevine, pokrenuti su radovi i aktivnosti na njezinu uređenju.
U taj posao uloženo je mnogo dobrovoljnog rada, entuzijazma i osobnog angažmana.
Članovi Udruge pokazali su da očuvanje kulturne baštine nije samo pitanje financijskih sredstava, nego prije svega svijesti o vrijednosti naslijeđenoga i spremnosti da se zajedničkim snagama sačuva ono što pripada čitavoj zajednici.
Zahvaljujući takvoj upornosti, Stara škola nastavila je živjeti, sada kao prostor okupljanja i djelovanja ljudi koji čuvaju kajkavsku ikavicu, tradiciju i povijest sutlanskoga kraja.
Dio nekadašnjih učiteljskih stanova mogao bi omogućiti proširenje djelovanja Udruge
Posebna okolnost vezana uz Staru školu jest činjenica da je dio zgrade nekada bio namijenjen stanovanju učitelja.
Posljednji učitelj tehničkog odgoja ostvario je pravo na doživotno korištenje dijela prostora, što je i danas važno pitanje u sagledavanju mogućnosti budućeg korištenja cijele građevine.
Riječ je o prostoru koji bi, nakon prestanka postojećeg prava korištenja i rješavanja potrebnih pravnih i organizacijskih pitanja, mogao biti iznimno koristan za daljnji razvoj Udruge Ivana Perkovca.
Dodatne prostorije omogućile bi kvalitetnije uvjete za organiziranje radionica, izložbi, susreta, prikupljanje i čuvanje dokumentacije te druge sadržaje povezane s očuvanjem kajkavske ikavice i kulturne baštine.
Takva bi namjena bila prirodan nastavak povijesti zgrade koja je desetljećima služila obrazovanju i društvenim potrebama stanovnika Šenkovca.
Kajkavska ikavica povezuje Brdovec, Mariju Goricu, Dubravicu i Pušću
Kajkavci ikavci žive na području više općina savsko-sutlanskoga kraja.
Njihov govor njeguje se na većem dijelu područja općine Brdovec, izuzev Zdenaca Brdovečkih, zatim na području općine Marija Gorica, dijela općine Dubravica te u naselju Marija Magdalena na području općine Pušća.
Unatoč administrativnim granicama, zajednički govor, običaji i kulturna tradicija povezuju stanovnike ovoga prostora.
Kajkavska ikavica prepoznatljiva je po svojim jezičnim posebnostima i bogatom rječniku, a njezina vrijednost daleko nadilazi svakodnevnu komunikaciju.
U njoj su sačuvane brojne riječi koje govore o nekadašnjem načinu života, poljoprivredi, obiteljskim odnosima, narodnim običajima, radu i društvenom životu.
Upravo zato očuvanje kajkavske ikavice nije samo jezično pitanje, nego i pitanje očuvanja povijesnog pamćenja i kulturnog identiteta čitavoga kraja.
Rječnik kajkavske ikavice – zapisano blago za buduće generacije
Posebno važan dio očuvanja svakoga zavičajnog govora predstavlja sustavno prikupljanje i bilježenje riječi.
Takav posao zahtijeva mnogo strpljenja, znanja, istraživanja i suradnje s izvornim govornicima.
Rječnik kajkavske ikavice zato ima vrijednost koja nadilazi samu zbirku riječi. On predstavlja svjedočanstvo načina života, razmišljanja i izražavanja generacija koje su na ovome području živjele, radile i stvarale.
Svaka zapisana rič čuva dio prošlosti, ali istodobno otvara mogućnost da je upoznaju i buduće generacije.
Posebnu važnost takvim nastojanjima daje činjenica da mnoge stare riječi postupno nestaju iz svakodnevne uporabe, osobito među mlađima.
Zato je njihovo zapisivanje, tumačenje i prenošenje na djecu i mlade jedan od najvažnijih preduvjeta dugoročnog očuvanja kajkavske ikavice.
Sedamnaest godina predanosti koja zaslužuje priznanje
Od osnivanja 2009. godine do danas Udruga Ivana Perkovca izrasla je u važnog čuvara zavičajne baštine i prepoznatljivo mjesto okupljanja kajkavaca ikavaca.
Pod dugogodišnjim vodstvom predsjednice Jasne Horvat, uz angažman članova, suradnika i brojnih podupiratelja, očuvanje kajkavske ikavice dobilo je snažan organizacijski okvir.
Istodobno, rad na očuvanju Stare škole u Šenkovcu pokazuje da se ljubav prema zavičaju ne iskazuje samo riječima, nego i konkretnim djelima.
Posebno mjesto u ovoj priči pripada i nekadašnjoj ravnateljici Narcisi Čakar, koja je prepoznala važnost njegovanja kajkavske ikavice u školi i njezina prenošenja na najmlađe.
Svoj doprinos dali su i brojni članovi Udruge, volonteri, donatori, Općina Brdovec, Zagrebačka županija te svi koji su prepoznali vrijednost očuvanja jezične, povijesne i kulturne baštine ovoga kraja.
Sedamnaest godina djelovanja Udruge Ivana Perkovca pokazuje da se upornošću, zajedništvom i dobrovoljnim radom mogu ostvariti vrijedni rezultati, čak i kada su materijalne mogućnosti ograničene.
Jer dok se govori domaća rič, dok se čuvaju stari običaji i dok postoje ljudi koji svoje vrijeme i znanje nesebično ulažu u očuvanje baštine, živi i identitet sutlanskoga kraja.
A upravo je to najveća vrijednost djelovanja Udruge Ivana Perkovca – sačuvati ono što su nam ostavili naši preci i prenijeti to generacijama koje dolaze.
