KULTURNA BAŠTINA | SUTLANSKI KRAJ | KAJKAVSKA IKAVICA
Kajkavska ikavica nije samo način govora, nego živi dio povijesti, kulture i identiteta stanovnika Sutlanskog kraja. Jednu od najvažnijih uloga u njezinu očuvanju ima Udruga Ivana Perkovca, koja svojim dugogodišnjim djelovanjem nastoji sačuvati bogatstvo domaće riči od zaborava. Posebno zahtjevan pothvat predstavlja prikupljanje, bilježenje i oblikovanje rječnika ikavskih riči, jer iza svake zapisane riječi stoje generacije ljudi, njihova svakodnevica, običaji i način života.
Jezik koji se stoljećima prenosio s koljena na koljeno
Na području Brdovca, Marije Gorice, dijela Dubravice te pojedinih naselja uz Sutlu i danas se može čuti osebujan govor kajkavaca ikavaca. Riječ je o jezičnoj posebnosti koja ovaj kraj čini prepoznatljivim na hrvatskoj jezičnoj karti.
Dok se u standardnom hrvatskom jeziku govori mlijeko, dio, raditi ili pjevati, u domaćem govoru mogu se čuti riječi poput mliko, dil, dilati i popivati.
Te riječi nisu tek zanimljivost ili folklorni ukras. One su dio svakodnevnog života i nasljeđa stanovništva koje je stoljećima njegovalo svoj govor.
Upravo je svijest o vrijednosti te baštine jedan od razloga zbog kojih Udruga Ivana Perkovca posvećuje posebnu pozornost očuvanju kajkavske ikavice.
Koliko je zahtjevno izraditi rječnik domaćih riči?
Na prvi pogled moglo bi se pomisliti da je za izradu rječnika dovoljno zapisati riječi koje koriste stariji stanovnici i uz njih navesti značenje na standardnom hrvatskom jeziku.
No stvarnost je znatno složenija.
Svaka riječ ima svoje značenje, izgovor, mjesto u rečenici, a nerijetko i nekoliko različitih oblika. Pojedine riječi mogu se razlikovati od sela do sela, pa čak i između susjednih obitelji.
Zbog toga je izrada rječnika kajkavske ikavice mnogo više od običnog popisivanja riječi. Ona podrazumijeva sustavno istraživanje govora, razgovore s izvornim govornicima, uspoređivanje jezičnih oblika i pažljivo bilježenje značenja.
Poseban izazov predstavlja činjenica da mnoge stare riječi postupno nestaju iz svakodnevne uporabe. Promjenom načina života nestaju i izrazi povezani s nekadašnjim poljoprivrednim poslovima, kućanskim predmetima, zanatima i običajima.
Zato je vrijeme jedan od najvećih izazova u očuvanju domaćega govora.
Pet godina istraživanja i približno 11.000 sačuvanih riječi
Koliko je taj posao bio zahtjevan, najbolje potvrđuje podatak da je izrada Rječnika kajkavske donjosutlanske ikavice trajala punih pet godina, od 2010. do 2015.
Projekt su zajednički proveli Udruga Ivana Perkovca i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a riječi su prikupljane terenskim istraživanjem u tridesetak sela u kojima se govori kajkavskom ikavicom.
Rezultat je znanstveno obrađen rječnik s približno 11.000 riječi, svečano predstavljen 30. svibnja 2015. godine u Brdovcu.
Pet autora povezalo je znanost i domaću rič
Autori ovog vrijednog jezičnog djela su Štefica Hanzir, Jasna Horvat, Božica Jakolić, dr. sc. Željko Jozić i dr. sc. Mijo Lončarić.
Posebnu vrijednost projektu dala je suradnja izvornih govornika kajkavske ikavice i jezikoslovnih stručnjaka. Domaći govornici donosili su autentično poznavanje riječi i njihova značenja, dok su stručnjaci osiguravali znanstvenu obradu, analizu izgovora, naglasaka i gramatičkih osobitosti.
Svaka riječ u rječniku dobila je i ilustrativnu rečenicu, čime je sačuvan njezin prirodni kontekst uporabe.
Na predstavljanju rječnika predsjednica Udruge Ivana Perkovca Jasna Horvat posebno je istaknula važnost trajnog zapisivanja zavičajnoga govora:
„Sretni smo kaj nam zavičaj ima svoju rič zapisanu za sva vrimena!”
Kajkavska ikavica zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske
Važnost ovoga projekta dodatno potvrđuje činjenica da je kajkavski donjosutlanski ikavski dijalekt još 2008. godine uvršten na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Time je prepoznata njegova posebna kulturna i jezična vrijednost, ali i potreba sustavnog očuvanja.
Rječnik je zato postao važan dokument kulturnog identiteta kajkavaca ikavaca, ali i znanstvena podloga za buduća jezikoslovna istraživanja.
Udruga Ivana Perkovca
Od tiskane knjige do digitalnog rječnika
Udruga Ivana Perkovca nije se zaustavila na izdavanju tiskanog rječnika.
U suradnji s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje tijekom 2017. godine realiziran je projekt digitalizacije, čime je rječnik postao dostupan i putem interneta.
Digitalno izdanje omogućuje nadopunjavanje novim riječima, izrazima, frazeološkom građom i zvučnim zapisima, što je posebno važno za očuvanje izvornog izgovora.
Mrežni rječnik dostupan je na adresi ikavci.ihjj.hr.
Udruga Ivana Perkovca
Udruga Ivana Perkovca – čuvarica zavičajne baštine
Udruga Ivana Perkovca djeluje od 2009. godine, a sjedište joj je u povijesnoj zgradi Opće pučke škole u Šenkovcu.
Pod vodstvom predsjednice Jasne Horvat, Udruga se ne bavi samo očuvanjem jezika nego i njegovanjem narodnih običaja, tradicijskih vještina, pjesme i kulturne povijesti Sutlanskog kraja.
Organizacijom manifestacija, radionica, izložbi, predavanja i drugih kulturnih programa nastoji povezati starije i mlađe generacije te potaknuti zanimanje za vlastiti zavičaj.
Posebno je vrijedno što se očuvanje kajkavske ikavice ne svodi samo na pisanu riječ. Kroz pjesmu, javne nastupe i kulturna događanja ovaj govor nastavlja živjeti među ljudima.
Udruga Ivana Perkovca
Rječnik koji vrijedi mnogo više od svojih stranica
Kada se sagleda pet godina rada, obilazak tridesetak sela, prikupljanje tisuća riječi, njihova stručna analiza i konačno izdavanje rječnika, postaje jasno koliko je truda, znanja i predanosti bilo potrebno za ostvarenje ovoga projekta.
Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice nije samo zbirka starih izraza. On je svojevrsna jezična osobna iskaznica Sutlanskog kraja.
U njemu su sačuvani tragovi nekadašnjeg života, obiteljskih razgovora, rada na polju, običaja, veselja i svakodnevnih briga generacija koje su živjele uz Sutlu.
Zahvaljujući Udruzi Ivana Perkovca i njezinim suradnicima, to je jezično bogatstvo dobilo trajni pisani i digitalni oblik.
Najveća vrijednost bit će kada mladi nastave popivati i govoriti po domaći
Pred kajkavskom ikavicom danas je možda i najveći izazov – kako osigurati da ona ostane živi govor, a ne samo vrijedna građa pohranjena u rječnicima i arhivima.
Upravo zato važno je uključivanje djece i mladih u programe očuvanja zavičajnog govora, njegovanje domaće riči u obiteljima, školama i kulturnim društvima te njezina prisutnost u lokalnim medijima.
Jer riječi poput mliko, dilati, popivati i brojnih drugih nisu samo dio prošlosti. One su bogatstvo koje može i treba živjeti u budućnosti.
Udruga Ivana Perkovca svojim je radom pokazala da se ljubav prema zavičaju može pretvoriti u veliko i trajno kulturno djelo. A Rječnik kajkavske donjosutlanske ikavice jedan je od najvrjednijih dokaza da domaća rič zaslužuje biti zapisana, proučavana i sačuvana za generacije koje dolaze.
Da se naše domaće riči nikad ne pozabiju!
Članak je objavljen uz financijsku potporu Agencije za medije iz Programa za poticanje novinarske izvrsnosti
