Piše: Darko Fiket
U svakodnevnom životu župne zajednice svećenik je često prva osoba kojoj se obraćamo u trenucima radosti, ali i boli. Krštenja, vjenčanja, sprovodi, ispovijedi, bolesničko pomazanje – sve su to trenuci u kojima očekujemo njegovu prisutnost, razumijevanje i snagu. No, koliko se zapravo pitamo kako izgleda život onih koji su se potpuno posvetili služenju drugima?
Bez vlastite obitelji, ali s velikom odgovornošću
Svećenik ne zasniva obitelj. Nema suprugu ni djecu. Njegova obitelj su župljani – ljudi kojima služi kao duhovni otac, savjetnik i oslonac. Njegova svakodnevica obilježena je slavljenjem euharistije, slušanjem ispovijedi, brigom za bolesne i pomoći svima koji mu se obrate.
Svećenici često borave u jednoj župi pet do sedam godina, nakon čega mogu biti premješteni u drugu sredinu ili dobiti novu službu. U svom radu oslanjaju se na volontere, župno osoblje i vjernike laike, a od njih se nerijetko očekuje dostupnost u svako doba dana i noći.
Financijska stvarnost i život „na raspolaganju“
Za razliku od većine zaposlenih, svećenici nemaju klasičnu plaću. Primaju skromnu naknadu za osnovne životne potrebe poput hrane, odjeće i putnih troškova. Dio pomoći dolazi i od obitelji, prijatelja ili dobronamjernika. Istodobno, od njih se očekuje da budu dostupni 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu.
Zato ne treba zamjeriti ako se ponekad ne jave odmah na poziv – i oni su ljudi, s vlastitim umorom, bolešću i ograničenjima.
Usamljenost, odgovornost i tiha žrtva
Nije lako ustati u dva ili tri sata ujutro i krenuti u nepoznat ili opasan kvart kako bi se nekome pružila duhovna pomoć ili podijelilo bolesničko pomazanje. Još je teže znati da nakon takve noći slijedi jutarnja misa i novi dan pun obaveza.
Postavlja se pitanje: tko brine o njima kada su bolesni, iscrpljeni ili u kriznim trenucima? Ipak, od njih se očekuje da nastave služiti – jer, ako ne oni, tko?
Poziv na razumijevanje i podršku
U vremenu brzih osuda i lakih tračeva, vjernici su pozvani stati u obranu svojih svećenika. Ne suditi bez činjenica, ne širiti glasine, već ponuditi podršku, razgovor, pomoć ili jednostavno – društvo.
Sjetimo se njihovih rođendana, obljetnica ređenja i važnih trenutaka. Slavimo s njima, budimo uz njih u teškim trenucima. Ako pogriješe, ne osuđujmo ih – podignimo ih, jer nijedan svećenik nije savršen.
Čuvajmo one koji su tu za nas
Prisjetimo se svećenika koji su nas krstili, pričestili, vjenčali, ispratili naše najmilije i molili za naše nakane. Njihova služba često je tiha, ali duboko ukorijenjena u životima zajednice.
Zato čuvajmo svoje svećenike i molimo za njih, da ih Bog blagoslovi i ojača u njihovu pozivu, po Isusu Kristu – vječnom Vrhovnom svećeniku.
Amen.
