BOGOJAVLJENJE – PUT SVJETLA, ŽELJE I ZAJEDNIŠTVA
Blagdan Bogojavljenja, u narodu poznat i kao svetkovina Sveta tri kralja, jedan je od najdubljih i simbolički najbogatijih blagdana kršćanske tradicije. On nas vraća evanđeoskom izvještaju o mudracima s Istoka – ljudima znanja, ugleda i traženja – koji su, vođeni zvijezdom, krenuli na dugo i opasno putovanje kako bi pronašli i poklonili se novorođenom Spasitelju.
Opasno putovanje vjere
Za razliku od današnjih putovanja, koja su brza i sigurna, put mudraca bio je neizvjestan i rizičan. Odlazak na takav put značio je ostaviti sigurnost doma, znanje, ugled i vlastiti svijet. Bio je to čin potpune predanosti i spremnosti riskirati život radi istine koju su tražili.
Zvijezda koja ih je vodila nije bila samo nebeski znak, nego i simbol unutarnje želje. Latinska riječ sidera (zvijezde) stoji u korijenu riječi desiderium – želja. Mudraci su podigli pogled s zemlje prema nebu, ostavljajući iza sebe strahove i tamne misli, te u sebi prepoznali želju koja ih vodi prema Bogu.
Autentične i lažne želje
Bogojavljenje nas poziva na razlučivanje vlastitih želja. Autentične, Božje želje uvijek nas vode izvan nas samih – prema drugome, prema dobru, služenju i ljubavi. One su, slikovito rečeno, „centrifugalne“. Suprotno njima, lažne želje zatvaraju čovjeka u vlastiti ego, čak i kada su prividno upakirane u dobra djela ili duhovnost.
Upravo po tom kriteriju – vodi li nas želja prema drugome ili samo prema sebi – možemo prepoznati što nas istinski približava Bogu.
Put vodi u Crkvu
Na svome putu mudraci dolaze u Jeruzalem, koji je simbol Crkve. Time se poručuje da ne postoji osobna vjera odvojena od zajednice. Kršćanstvo nije samo odnos „ja i Bog“, nego i odnos s braćom i sestrama u vjeri. Crkva je prostor susreta, rasta, ali i izazova – no upravo kroz te izazove vjera sazrijeva.
U Jeruzalemu mudraci susreću pismoznance koji otvaraju Sveto pismo i upućuju ih prema Betlehemu – „kući kruha“. Riječ Božja, nadahnuta Duhom Svetim, ostaje siguran putokaz svakome tko traži Spasitelja.
Susret s Djetetom i darivanje
Dolaskom u Betlehem mudraci ulaze u kuću, simbol Crkve, i ondje susreću Mariju, Josipa i maleno Dijete Isusa. Poklanjaju mu se – adorare, što znači poljubiti, prinijeti se u bliskosti. Taj čin označava osobni i intimni susret s Bogom.
Darovi koje donose – zlato, tamjan i smirna – simbol su onoga najboljega što čovjek može dati. No često i mi, poput mudraca, nemamo mnogo: tek svoju krhkost, životnu stvarnost i iskrenu želju. Upravo to Bog prima.
Blagoslov vode i narodni običaji
U hrvatskoj katoličkoj tradiciji Bogojavljenje je posebno povezano s blagoslovom vode. Tom se vodom blagoslivljaju domovi i obitelji, a na vrata kuća upisuju se slova G + M + B, koja se u narodu tumače kao inicijali Gašpara, Melkiora i Baltazara, ali i kao zaziv blagoslova: Christus mansionem benedicat – Krist neka blagoslovi ovaj dom.
Prema predaji, relikvije triju kraljeva čuvaju se u kölnskoj katedrali, nakon što su kroz povijest bile u Carigradu i Milanu.
Završetak božićnog vremena
Sveta tri kralja, Bogojavljenje ili Vodokršće predstavljaju završetak radosnih božićnih blagdana. U Hrvatskoj i BiH službeno se na taj da se ne radi dok je običaj i u narodu da se taj dan ne obavljaju nikakvi poslovi osim onih koji su nužni. Toga dana se raskiti i iz kuće iznosi i božićno drvce.
Bogojavljenje nas tako poziva da, poput mudraca, podignemo pogled prema nebu, prepoznamo prave želje u srcu, krenemo putem vjere i u zajedništvu Crkve pronađemo svjetlo koje vodi prema novom životu.
