LUKA (Zaprešić) – U ponedjeljak, 12. siječnja 2026. godine, oko 10.55 sati, u obiteljskoj kući u mjestu Luka na zaprešićkom području pronađeno je tijelo žene za koju se sumnja da je smrtno stradala uslijed trovanja ugljičnim monoksidom.
Prema informacijama Policijske uprave zagrebačke, dvoje članova obitelji zatečeno je u kući s simptomima trovanja te im je liječnička pomoć pružena na mjestu događaja, a potom i u Kliničkoj bolnici Sveti Duh, gdje su zadržani na daljnjem promatranju.
Na mjestu događaja proveden je očevid, a točan uzrok smrti i okolnosti nesreće bit će utvrđeni nakon dovršetka policijskog postupanja i nalaza nadležnih službi.
Policija zasad ne sumnja na kazneno djelo.
Tiha smrt koja se ponavlja: Koliko još upozorenja treba?
Još jedan siječanjski dan, još jedna obiteljska kuća, još jedna tragedija koja se dogodila bez buke, bez plamena, bez upozorenja. Ugljični monoksid – plin bez boje, mirisa i okusa – ponovno je ušao u nečiji dom i iza sebe ostavio prazninu koju ništa ne može ispuniti.
U malim sredinama poput Luke svi se poznaju. Ovakve vijesti ne ostaju samo u crnoj kronici – one ulaze u kuće susjeda, u razgovore, u tišinu nakon šoka. I uvijek se postavlja isto pitanje: je li se moglo spriječiti?
Svake zime slušamo ista upozorenja o neispravnim pećima, bojlerima, dimnjacima, o potrebi redovitih pregleda i detektora plina. I svake zime, unatoč svemu, netko izgubi život. Prečesto se reagira tek nakon tragedije, a ne prije nje.
Ova smrt nije samo obiteljska tragedija – ona je i društveni poraz, podsjetnik na nemar, na financijske teškoće zbog kojih se odgađaju servisi, na nedostatak sustavne prevencije i edukacije.
Dok se čekaju službeni nalazi i dok obitelj prolazi kroz nezamislivu bol, ostaje obveza svih nas – institucija, lokalne zajednice i svakog kućanstva – da ovu priču ne zaboravimo čim nestane s naslovnica.
Jer ugljični monoksid ne bira.
I sljedeća vijest mogla bi biti još bliže nego što mislimo.
