Razgovarali smo s novim predsjednikom SMK Savski Marof, a to je mladi Ante Margetić koji nam je detaljno pojasnio sve aspekte koji se u posljednje vrijeme događaju oko kluba
Prigorski kaj: Preuzeli ste SMK Savski Marof, čini se s dosta problema, kakva je stvarna situacija?
Ante Margetić: Smatram da problemi koji su nas dočekali u klubu nisu znatno različiti od problema koje vidimo u drugim, većim klubovima koji se bave znatno razvikanijim i popularnijim sportovima u Republici Hrvatskoj od našeg dragog motocrossa. Financijski nismo stajali dobro na početku našeg mandata (Sanja i ja smo oboje postali ovlašteni za predstavljanje kluba u svojstvu predsjednika odnosno tajnice 02.02.2023), bilo je određenih dugova što se tiče komunalnih računa, ali i prema nekim privatnicima koji su izvršavali neke radove ili pružali usluge klubu kroz protekle godine. S današnjim danom mogu s apsolutnom sigurnošću tvrditi da smo prvih 6 mjeseci odradili najbolje moguće, klub nije nikome dužan niti centa, svi dugovi su podmireni, uložena su (za nas) znatna sredstva u klub, ponajviše u opremu za navodnjavanje i u uređenje staze za utrku. Rezultat tih ulaganja je da su većina vozača, pogotovo stariji veterani Hrvatskog motocrossa koji desetljećima dolaze na Pepačev Breg, jednoglasno podržali naš rad nakon utrke te izjavili da staza nikada u svojoj povijesti nije bila toliko dobro pripremljena kao za ovogodišnju utrku te su izrazili želju I nadu da ćemo uspjeti stazu održavati na toj razini pripremljenosti kroz cijelu godinu kako bi na njoj mogli trenirati I naši vozači, ali I vozači iz ostatka Hrvatske, nažalost, to nije scenarij koji se odigrao protekla četiri mjeseca.
Prigorski kaj: Načelnik Prelec nam kaže da ne postoji zabrana treniranja, već odobrenje Općine da se trenira 30 dana prije Uskrsne utrke, a da za cjelogodišnje treniranje nikada i nitko nije tražio dopuštenje?
Ante Margetić: Ne znam što bih odgovorio na ovo pitanje osim da ću Vam priložiti uz ove odgovore ispis cijele prepiske s općinom Brdovec, uključujući email kojeg sam osobno poslao na općinu 21.4. s eksplicitnom zamolbom da nadam se dozvoli, po našem prijedlogu, treniranje srijedom od 16 do 19 sati te subotom od 12 do 19. Da naglasim, nama češći treninzi ne bi ni odgovarali, potrebno je da netko od sudaca, po mogućnosti ja ili netko drugi od članova sa specijalističkom direktorskom licencom Hrvatskog motociklističkog saveza bude nazočan tijekom treninga kako bi se pobrinuli da se trening odvija u što sigurnijim uvjetima. Čak smo napravili I raspored po satima kada mogu na stazu seniori, a kada junior na mali motorima, no tu netko ili nije upućen, ili ima velikih problema s pamćenjem ili besramno laže da dozvolu za treninge kroz godinu nismo tražili.
Prigorski kaj: Ima i onih kojima smeta buka s Pepača, koji žive u neposrednoj blizini … kako riješiti taj problem … vidite li Vi možda neko suvislo rješenje?
Ante Margetić: Činjenica je da je motocross bučan sport i toga nismo svjesni samo mi u klubu, ne samo Hrvatski motociklistički savez već i svjetski (FIM), čiji sam član u svojstvu člana motocross komisije (tijelo koje određuje pravila za i vodi utrke svjetskog prvenstva u motocrossu). Naime, FIM-ova politika je da se godinu za godinom smanjuje dozvoljena razina buke koju motocross motori proizvode, trenutno je za seniorske motore granica 112 decibela s decibela tolerancije mjereno s 2 metra udaljenosti od auspuha motora pod kutem od 45 stupnjeva, mjereno na visini od 1.35m od zemlje (napomena, jedan sam od dva suca u Hrvatskoj ovlaštenih da rade I tehnički pregled na utrkama Svjetskog motocross prvenstva, ne samo da te utrke vodim). Gotovo sam siguran da svi motocross motori koji dolaze na stazu nemaju izmijenjene auspuhe jer to je dodatni trošak koji naši vozači realno ne mogu priuštiti. Razina decibela pada za 6 sa svakim udvostručenjem udaljenosti. U grubo, mjereno s podacima iz katastra, od najbliže točke staze do najbližeg prostora na kući gospođe koja je digla medijsku hajku proteklih godina protiv staze je udaljenost od otprilike 150 metara, što Znači da je razina buke na njihovom prozoru ugrubo 74.5 decibela. Valja naglasiti da je decibel skala logaritamska, a ne linearna, a primjer iz stvarnog života je da otprilike 74 decibela proizvodi upaljena vešmašina. Vi meni recite je li to opasna ili uvredljiva razina buke.
Prigorski kaj: Zgrada u kojoj je smješten SMK Savski Marof zahtijeva ulaganja, tko bi to trebao učiniti i imate li kakva saznanja hoće li se nešto učiniti po tom pitanju?
Ante Margetić: Na zadnja dva sastanka s načelnikom općine smo kao klub iznijeli svoj stav da smo otvoreni razmotriti opcije da se staza I klub presele na lokaciju udaljeniju od naseljenog dijela općine, čak smo pronašli nekoliko parcela koje bi odgovarale stazi koju želimo napraviti, no po tom pitanje općina nije poduzela ništa, iako nam je obećano da bude. Primjerice, našli smo sami parcele s ove strane Save, koje su iz povijesnih razloga ostale u vlasništvu grada Samobora te mi je načelnik osobno rekao da će provjeriti postoji li opcija da nam grad Samobor ustupi jednu od datih parcela u koncesiju jer stvarno ne vidimo kako bi drugačije grad Samobor mogao iskoristiti parcelu koja se s današnjim tokom Save, iz njihove perspektive, nalazi s “krive” strane rijeke. Što se tiče samog doma, klub nije u stanju sam smoći sredstva kako bi se dom doveo u najbolje moguće stanje, sve novce koje imamo nakon što poplaćamo nužne troškove, račune, troškove utrke, troškove licenciranja I osiguranja vozača smo u proteklih 6 mjeseci ulagali u opremu za stazu te uređenje iste. Sva sreća pa nam prethodna nevremena nisu napravila nikakvu štetu na domu, tako da za sad funkcioniramo u uvjetima koje imamo.
Prigorski kaj: Nitko nema, ili bar većina nema ništa protiv slavne i bogate tradicije kluba, ali ima li doista klub perspektivu na toj lokaciji, obzirom na protivljenje dijela mjesnog stanovništva za stalne treninge?
Ante Margetić: Ljude ponese emocija pa tvrde da staza mora ostati tu gdje je zauvijek, ja sam s druge strane osobno znatno upućeniji od prosječnog stanovnika općine Brdovec u svijet motocrossa I znam da staza dugoročno ne može ostati tu gdje je. Primjerice, u 6. Mjesecu sam bio predsjednik vodstva utrke Svjetskog prvenstva u motocrossu za prikoličare u Belgiji, u gradiću Lommel nedaleko Nizozemske granice. U razgovoru s tamošnjim sucima, vodstvom kluba te vodstvom belgijskog saveza (valja napomenuti da Belgija ima više pojedinačnih naslova svjetskih prvaka u motocrossu nego iduće dvije države zajedno!!) sam došao do spoznaje da je Belgija zbog sličnih situacija spala s nekadašnjih 45 aktivnih staza na današnje 3. Nama je želja da ovaj klub i motocross u našem kraju pa I u ostatku države funkcioniraju dokle god to bude moguće i na najvišoj mogućoj razini, a za to je realnija opcija da se staza preseli i kao što sam ranije spomenuo, nismo otpisali tu opciju, već smo našli čak nekoliko lokacija u javnom vlasništvu koje bi nam odgovarale, ali naši prijedlozi nisu ozbiljno shvaćeni.
Prigorski kaj: Jedan od argumenata Općine je da je nemoguće spriječiti ogromne količine vode koje se slijevaju s Pepača prema Prigorju, unatoč činjenice da su postavljeni upojni bunari i slivnici?
Ante Margetić: Iskreno nisam stručnjak ni za što na ovom svijetu osim za motocross i informatiku, iako bi me članovi kluba vjerojatno zadirkivali da nisam ni za to dvoje. Doduše, razumijem osnove fizike, gravitacija vuče dolje, voda ide dolje, voda možda potegne dio materijala za sobom. Kada su bila ova strašna nevremena proteklih par tjedana, u mojoj rodnoj ulici Vinogradski put nije bilo ništa manje materijala na cesti, blata i šljunka nego na stazi. Je li u Šantorićevoj ulici toliko bolja odvodnja nego u Vinogradskom putu da bi opravdalo tu jednakost između dvije ulice udaljene par stotina metara jedna od druge, na istom brijegu? Ako je, onda bi se možda nadzor radova I komunalni redar trebali pozabaviti s time kako je odvodnja riješena na Vinogradskom putu ili pak predložiti onog koji ju je radio na Šantorićevoj ulici za izvođača godine.
Prigorski kaj: Jeste li možda razmišljali da se treninzi održavaju u Ključu Brdovečkom na Lazu, mjesto koje je možda primjerenije za treninge, kažemo možda?
Ante Margetić: Postoji niz problema s time da se staza u Ključu koristi dugoročno za treninge pa ću ih nabrojati i ukratko objasniti redom.
Prvo, staza u Ključu nije motocross, nego supercross staza, supercross je disciplina slična motocrossu, ali s bitnom razlikom da je nešto tehnički zahtjevniji, ali fizički manje te da su staze manje, uže i u pravilu napravljene na ravnom terenu. U Hrvatskoj već nekoliko godina nema prvenstva u Supercrossu, Europskog prvenstva u Supercrossu koliko ja pamtim nikad nije ni bilo, možda griješim, a Svjetsko prvenstvo u Supercrossu je nastalo prije godinu I pol dana, do tad se prvak Sjedinjenih Američkih Država “krunio” I kao prvak svijeta. Razlika je otprilike kao da kažete nekome da igra američki nogomet na ragbi terenu ili obrnuto.
Drugo, staza i klub u Ključu su de facto private, MCK 97 naplaćuje treninge svima, ignorirajući dob ili podrijetlo vozača, dok na našoj stazi nitko iz našeg kraja ne plaća trening, bio službeno vozač kluba ili ne te SVI junior koji dođu na stazu, neovisno o tome jesu li iz Brdovca, Jaske, Požege ili Tokya treninge ne plaćaju.
Treće, staza u Ključu se nalazi s krive strane nasipa prema Sutli, što znači, pogotovo s promjenama vremenskih (ne)prilika kojima svjedočimo svakodnevno, nije realna dugoročna opcija za bilo kakva ozbiljnija ulaganja, natjecanja pa čak ni treninge. Osim ako dečki zamjene svoje cross motore s jet-skijevima po potrebi.
Prigorski kaj: Ipak, možda bi jedna panel rasprava, tribina ili neki okrugli stol gdje bi klub iznio svoje perspektive i gledišta mogao riješiti kako se čini jednu situaciju koja nije ugodna, a nije nepremostiva?
Ante Margetić: Tribinu smo zatražili usmeno I putem pisanog dopisa još u četvrtom mjesecu, na što nam je iz Općine odgovoreno da datum I logistiku tribine trebamo dogovoriti s mjesnim odborom Prigorje Brdovečko. Nakon predanog dopisa mjesnom odboru, čekali smo nekoliko tjedana na sastanak mjesnog odbora na kojem bi se tema tribine raspravila da bi nakon tog sastanka dobili povratnu informaciju da mjesni odbor želi prvo imati sastanak sa mnom osobno kako bi bolje razumjeli problematiku prije nego odluče hoće li biti tribine ili ne. Sve do jučer, kada smo rezultatom javnog I medijskog pritiska napokon dobili “mail iz vedra neba” s predloženim datumom tribine. Mi se ne skrivamo od tribine, mi smo duboko uvjereni u ispravnost naše argumentacije i voljni smo se prilagoditi I pokazati razumijevanje. Ono što nas je razljutilo i potaklo na informiranje javnosti o situaciji I stvaranje javnog pritiska je to što nam su treninzi zabranjeni (iako su proteklih godina bili dozvoljeni u identičnom rasporedu kojeg smo predložili I za ovu godinu) bez da se prvo ispitalo javno mnijenje. Po meni, ako postoji nezadovoljstvo s nečime, neće se to momentalno ukinuti pa čekati javno mnijenje, logičniji i po meni pravedniji redoslijed događanja je bio dozvoliti nam treninge ali zajedno s nama odmah odrediti termin tribine kako bi se raspravilo o problematici. Da je tako učinjeno, do ovog svega ne bi došlo, ali mi kao klub, a po reakcijama na društvenim mrežama I onome što se čuje svakodnevno u razgovorima u našem kraju, možemo samo zaključiti da nam je nanesena nepravda i da s pravom branimo ono što je naše dulje nego što općina Brdovec kao takva postoji.
Prigorski kaj: Vratimo se na klub, kako stojite s vozačima, ima li potencijala. Na koji način se može postati članom kluba ili pak početi voziti za klubu?
Ante Margetić: Za ovu sezonu imamo aktivnih 12 vozača/vozačica u tri discipline (motocross, quadcross I trial). Što se potencijala tiče on je realan, po prvi put klub, od kad se u prvenstvu voze juniorske klase MX 50, MX 65 i MX855, ima čak tri juniora te još jednog u najavi za iduću sezonu. Jedini ispravan način da se stvaraju profesionalni sportaši je da se krene od najranije moguće dobi za bavljenje ovakvim sportom. Najbolji dokaz tome je naša Mia Ribić, djevojka koja je do ozljede ranije ove godine vozila nekoliko godina za redom utrke Svjetskog I Europskog prvenstva u motocrossu za žene te na utrkama Svjetskog ostvarila sveukupno više bodova nego svi ostali vozači u povijesti Hrvatskog motociklističkog saveza u svim svojim nastupima na Svjetskom prvenstvu zajedno. Naravno, ne kažemo da je Mia bolja vozačica nego što su legende poput Nenada Šipeka, Lene Šoštarića ili Gorana Goričkog bili u svoje vrijeme, ženska konkurencija ipak nije toliko Velika, ali rezultati su više nego zapaženi i daleko su ispred, u svojoj konkurenciji, ispred svih ostalih rezultata koje su hrvatski vozači postigli na malom broju nastupa na Europskom i Svjetskom prvenstvu u proteklih nekoliko godina. Naravno, tu su i naše žile kucavice, dečki koji voze B Ligu HMS-a, “amateri”, ali koji treniraju i svakim danom napreduju, ali ono što je najbitnije, beskonačno su važan resurs za klub što zbog svog doprinosa općem radu kluba I održavanju staze, već I tome što služe kao mentori, mehaničari i ogromna podrška našim dragim juniorima koji su svi redom u proteklih godinu dana po prvi put sjeli na motocross motor I osmijesi koje im naši “amateri” donose na lica vrijede više od bilo kojeg pehara. Što se tiče učlanjenja u klub tu smo posve otvoreni za sve potencijalne članove i/ili vozače, članarinu kao takvu nemamo te zapravo sve što je potrebno je poslati nam podatke koji su nam potrebni prema Zakonu o udrugama te izraziti želju, ostalo je na tajnici i meni, od procesiranja podataka, vađenja polica osiguranja za vozače, licenci i slično. Valja naglasiti da smo kompletno digitalizira svu komunikaciju unutar kluba, svi članovi dobivaju elektroničkom poštom obavijesti o bilo kakvim događanjima unutar kluba ili bilo kakvim servisnim informacija bilo što se tiče kluba ili motocrossa u Hrvatskoj općenito.
Prigorski kaj: Kakvi su rezultati kluba u dosadašnjem dijelu godine?
Ante Margetić: Trenutno što se motocrossa tiče zapravo kao klub jedino imam rezultate u B Ligi I juniorskom poretku klubova, zbog ozljede naše Mije koja jedina vozi Međunarodno prvenstvo Hrvatske za senior već na početku sezone. Što se B Lige tiče čvrsto držimo drugo mjesto I kako stvari stoje, tri utrke do kraja, na njemu ćemo ostati, jer je zaostatak za vodećim MK MX Šipek nedohvatljiv, ali imamo I dovoljno vodstvo ispred MCK Kutine I EK Malino Oriovac koji dijele treće mjesto u datom trenutku da uz malo sreće tu I ostanemo.
Što se juniora tiče, trenutno smo na osmom mjestu od četrnaest klubova, što iznimno veseli jer smo na svega tridesetak bodova od mjesta u prvih pet, s obzirom na to da su naši dragi Maro, Han i Damjan svi tek ove godine krenuli s natjecanjima.
Prigorski kaj: Koji su planovi za sljedeće razdoblje?
Ante Margetić: Planovi uvelike ovise o ishodu tribine, dok se situacije ne razriješi naši vozači treniraju kako kad I kako gdje, na raznim stazama u bližim I daljim dijelovima Hrvatske, s eksponencijalno većim troškovima za njihove osobne financije nego što bi imali da mogu biti svoji na svome.
Što se tiče nas kao kluba, izbjegavali smo uređivanje staze jer smo u nekim trenucima strahovali da ćemo ostati kompletno i bez staze pa I doma te smo malo vremena provodili gore te nismo ulagali trud u to da podivljaju vegetaciju dovedemo u red, osim što smo u par navrata angažirali malčer da staza ne pređe u prašumu.
Osobno mi je plan odraditi utrke koje me čekaju u ostatku sezone što se tiče suđenja/vođenja utrka, još ću raditi tehnički pregled I verifikaciju na idućoj utrci MPH u Krašiću te ću 23. I 24.9. u Matterley Basinu biti prvi Hrvat u povijesti koji će predsjedavati vodstvom utrke MXGP-a, Svjetskog prvenstva u motocrossu. Paralelno s tim planiramo, ovisno ponovno o ishodu tribine, s kontaktiranjem dosadašnjih sponzora te potencijalnih novih, jer većina poduzeća u ovo doba godine radi financijske planove za iduću sezonu. Imamo želje oko podizanja razine opremljenosti staze te potencijalno formiranje sponzorskog tima s nekim od sponzora, kako bi našim vozačima olakšali primjerice nabavku opreme. Ovim putem pozivam sve zainteresirane sponzore da nam se slobodno jave.
Prigorski kaj: I na kraju, vaš je otac vrlo aktivan u motokros klubu u Zaboku, očigledno je ta ljubav prema motokrosu prenesena i na Vas, pa nekoliko rečenica o Vama?
Ante Margetić: Moja draga baka, tatina mama, se voli šaliti da je jedina baka u državi s dva predsjednika u kući. Naime, ljubav prema motosportu smo vjerojatno svi naslijedili od pokojnog djeda koji je bio instruktor vožnje u autoškoli koja je bila dio kluba čiji sam ja danas predsjednik, a baka je radila u istom klubu kao tajnica jedan period.
Zanimljivo je da zapravo ni otac ni ja nismo krenuli raditi na motocross utrkama na stazi na kojoj smo zapravo odrasli, već na Vučaku u Zaboku. Tata je nakon povratka iz Domovinskog rata počeo raditi u ambulanti opće medicine u Sv. Križu Začretje, u Zagorju tada nije postojala formalna hitna služba te su dežurstva hitne medicine odrađivali ponajviše liječnici obiteljske/opće medicine pa tako je I tata kao dio “hitne” počeo raditi utrke u Zaboku. S vremenom se više aktivirao u klubu te postao predsjednik, dok sam ja krajem srednje škole, početkom fakulteta obnovio svoj interes za motocross koji sam početkom puberteta kompletno izgubio te sam postao član MŠD Zabok. Uskoro nakon toga tata postaje predsjednik MŠD Zabok, a ja počinjem raditi na svom prvom “pravom” poslu preko ugovora u radu kao informatičar. Ubrzo je prepoznato od strane kluba, ali i Saveza koliko znači mlada, informatički potkovana osoba što se tiče administriranja utrka te sam narednih godina radio kao tajnik ili voditelj verifikacije I tehničkog pregleda na utrkama I stazama diljem Hrvatske. Također sam jedan period proveo kao član Odbora za sport HMS-a, u svojstvu direktora discipline trial, koja je tek počinjala u Savezu te je bila potrebna osoba koja će voditi discipline, a da nije vozač koji se ujedno natječe. Tijekom svog drugog mandata na toj poziciji sam ju prepustio Alexu Venclu iz Pule, višestrukom prvaku Hrvatske koji se odlučio više posvetiti educiranju djece, mladih ali i starijih vozača o trialu i off-road motosportu općenito nego natjecanju pa samim time nije bio u sukobu interesa što se tiče vođenja I natjecanja u istoj discipline. Duboko vjerujem da je to bila ispravna odluka I da je Alex pravi čovjek za taj posao.
S druge strane, u jednom trenutku, sam postao jedna od rijetkih osoba na cijelom svijetu I uvjerljivo najmlađa (nisam siguran je li informacija još uvijek točna, ipak sam malo ostario od tada) sa svjetskom licencom I za tehnički pregled I za direktora utrke. Moj rad na utrkama Europskog prvenstva u Hrvatskoj (u organizaciji MCK Jaska I MŠD Zabok) je prepoznat te je Savez odlučio pokušati me kandidirati prošle godine za motocross komisije i svjetskog I Europskog saveza te sam trenutno, ako se ne varam, najmlađi član obje komisije.
Tako da mogu reći da su mi proteklih 12-13 mjeseci bili možda najzanimljiviji, ali I najnaporniji u životu. Imao sam ozbiljnih zdravstvenih problema, promijenio sam dva posla, postao sam predsjednik kluba, postao sam član obje komisije, vodio sam po prvi puta utrke Europskog i Svjetskog prvenstva kao delegat/predsjednik žirija/predsjednik vodstva utrke ali i ono najbitnije, zaručio sam, a kasnije i oženio svoju Sanju, najbolju osobu koju sam ikad upoznao te zajedno čekamo građevinsku dozvolu kako bi mogli krenuti u realizaciju naše buduće kuće, na vrhu Vinogradskog puta, ispod vinograda mog pokojnog djeda u kojem sam odrastao.
Prigorski kaj: Poruka svima onima koji podržavaju rad kluba, ali i onima koji se protive nekim aktivnostima?
Ante Margetić: Ponovno bih naglasio da nema mjesta vrijeđanju, prijetnjama i sličnim načinima komunikacije, to nismo mi kao vodstvo kluba ne podržavamo taj način komunikacije.
Jasno nam je da nas je način na koji se ovo sve odigralo ljuti ljudi, ljuti naše vozače, naše članove, ali ljuti i neke ljude koji nisu nikad bili članovi kluba, ali su svjesni što motocross znači za ovaj kraj.
Također bih izrazio razumijevanje za ljudi kojima staza smeta, jedna pjesma kaže da svaka priča ima tri verzije, moju, tvoju i istinitu. Ja nisam nikakav fanatic, divljak, barbar ili budala, ne mislim gurati ideju o klubu I sportu u mjestu u kojem se svi protive tome. Što bi to meni trebalo u životu? Zašto bi ja planirao provesti ostatak svog života živeći u mjestu s ljudima koji mrze ono što ja radim? Kojima smeta ono što ja radim? Ne pada mi na kraj pameti da tako izlažem svoju ženu i sebe. Upravo tu dolazimo do problematike, svaka stanica mog tijela je uvjerena da to nije istina, da većina nije protiv staze, možda je indiferentna, možda nije posve za stazu, ali sam uvjeren da velikoj većini stanovnika Općine i samog Prigorja staza ne smeta.
Na kraju krajeva, zbog čega, ako ne zbog naše staze I našeg motocrossa, će svake godine doći po par tisuća ljudi iz cijele Hrvatske i okolnih zemalja u našu Općinu? Ako je netko u Iloku, Cavtatu, Krapini ili Poreču čuo za Savski Marof, čuo je to ili od spikera na Glavnom željezničkom kolodvoru ili zbog motocrossa. Eventualno zbog Plive, ako tamo radi primjerice. Ako naš kraj ima prepoznatljiv brend, to je motocross, ovaj klub, ovaj sport, ova staza. Motocross nije nogomet, nije čak ni košarka, nije ni rukomet, ni vaterpolo, ni tenis. To je prljav, težak i skup sport, ali je sport kojeg ovaj kraj živi više nego ijedan drugi sport osim nogometa, a svi znamo da nogomet nije sport već najbitnija sporedna stvar na svijetu.
U proteklih par godina je bilo nekoliko groznih vijesti o nastradalim motociklistima po šumskim stazama gdje su im ubojice, jer druga riječ za te ljudi ne postoji, postavljala žice, sajle kako bi ih spriječili u njihovim vožnjama. Ja sam apsolutno siguran da jedan planinar, biciklist ili primjerice netko od naših gljivara iz udruge Mavlin ne želi da se Klica, Pinta, Vili ili Mia voze nekontrolirano po šumi I ugrožavaju I sebe I sve oko sebe. Ali to ne znači da se naši vozači ne bi smjeli voziti, trebali bi smjeti I to na svojoj stazi jer nam nije pala s neba, nije nam ju nitko dao, ostavili su nam ju osnivači ovog kluba koji su nju ulili svoj novac, znoj, a vjerujem I pokoju kap krvi I pokoju suzu. Zar stvarno želite da vaše dijete hoda po šumi ili se vozi po biciklističkoj stazi dok prolazi motor od 450 kubika pored njega? Motocrossu je mjesto na stazi, a našim vozačima je mjesto na njihovoj stazi. Upravo zato što je njihova, možda nije pravno, ali u srcu je.
