Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je sve okupljene rekavši kako “svatko ima svoj Betlehem. Kao što su Marija i Josip došli u Betlehem, tako i mi imamo različite Betleheme gdje se trebamo poniziti i postati ponizni ljudi da bismo shvatili koliko smo ograničeni, a koliko je Bog velik.”
“Ova sveta noć, u kojoj slavimo rođenje Bogočovjeka Isusa Krista, neka ispuni vaša srca radošću i mirom. Unatoč kušnjama i tugama koje nas pritišću, poput nedavnog tragičnog događaja u Osnovnoj školi u Prečkom, otajstvo Kristova rođenja donosi nam utjehu povezujući zemlju s nebom i dopuštajući nam da u svojoj nemoći osjetimo Božju snagu. Isusovo rođenje otvara nam perspektivu nade iz koje smo kao vjernici pozvani gledati svoje živote, ovaj svijet i sve što se u njemu događa”, kazao je na početku homilije zagrebački nadbiskup.
Dodao je kako “bez obzira na poteškoće i žalosti koje doživljavamo – kojih nije bila pošteđena ni Sveta Obitelj – u Isusu Kristu nalazimo svoju nadu, svoju utjehu i svoju vječnu radost.”
Nadbiskup Kutleša poručio je kako nas Božja riječ podsjeća “da je Božić ispunjenje nade koju je izraelski narod stoljećima čuvao – nade u dolazak Mesije. Nadalje, Božja riječ potiče nas da budemo poput svetog Josipa – otvorena srca i uma za neočekivane načine na koje Bog djeluje u našim životima. I na koncu, uči nas kako postati hodočasnici nade u ovom vremenu svjedočeći Kristovu prisutnost u svijetu.”
“Dragi vjernici, radujmo se Božiću! Bog je postao čovjekom da bi nam vratio naše kraljevsko dostojanstvo. Iako ni nakon Kristova dolaska ljudska povijest nije lišena grijeha, boli i patnje, Božić nam poručuje da je Bog s nama, naš suputnik. Naša povijest nije puki niz prolaznih dana, već sveta povijest u kojoj Bog i danas ostvaruje svoja obećanja”, naglasio je mons. Kutleša.
Govoreći o svetom Josipu Nadbiskup je istaknuo kako “Bog i danas traži ljude koje može upotrijebiti za ispunjenje svoje volje u svijetu. Od nas možda neće tražiti ono što je tražio od Marije i Josipa, ali traži osobe koje će ga slijediti i kad njihovi planovi i snovi budu poremećeni. Traži pažljive duše koje znaju spojiti pravednost i milosrđe te nježnost i odlučnost u prihvaćanju i ostvarenju Božjeg djela.”
“Božić je svetkovina nade koja nas poziva da s povjerenjem gledamo u budućnost. Bilo da razmišljamo o svojoj osobnoj sudbini ili o sudbini svijeta, Kristov dolazak među nas znači da nismo prepušteni sami sebi ili slijepoj sudbini. Povijest spasenja nastavlja se i po nama”, kazao je nadbiskup Kutleša i nastavio: “Naš hrvatski hod s Gospodinom započeo je prije gotovo četrnaest stoljeća. Taj se hod može nastaviti samo ako budemo muškarci i žene jake vjere, poniznosti i truda oko svetosti. To traži ljude koji Radosnu vijest naviještaju svojim životom, ljude koji su nježni i osjetljivi na Božji glas, kadri prepoznati i osigurati mjesto za Isusa u svome vremenu.”
“Otvorimo svoja srca i svoje domove za Isusa. Ako u nama postoji i malo dobre volje, Bog će doći s velikim darovima. Postoji li veći gubitak od toga da propustimo priliku postati Božja djeca i primiti utjehu njegove blizine? Najtužniji redak u Svetom pismu glasi: „Za njih nije bilo mjesta u svratištu“ (Lk 2, 7). Još bi tužnije bilo da Isusu danas, kada znamo koliko nas ljubi i koliko malo od nas traži, zatvorimo vrata svojih srdaca”, poručio je mons. Kutleša.
Nadbiskup je homiliju zaključio pozivom vjernicima da Isusa “primimo kao prijatelja i suputnika, a svoju nadu utemeljimo na njemu. Neka utjeha Božje nježnosti i blizine ispuni vaše domove, a njegova spasiteljska snaga iscijeli srca ranjena prekinutim snovima i otetim osmijesima na licima djece. Budimo dom jedni drugima molitvom, podrškom, dobrim mislima i željama, stiskom ruke i osmijehom. Tako ćemo najbolje ugostiti Novorođenoga.”
Liturgijsko pjevanje predvodili su Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka i uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića.
