KAZALIŠTE, HUMOR I KAJKAVSKA TRADICIJA
Legendarni zabavljač Siniša Cmrok, koji je televizijski ekran zamijenio kazališnim daskama, nastupa s Dramskom udrugom KAJ iz Zaboka. Nakon izvedbe komedije „Oporuka” u Pušći, u svojem je prepoznatljivom stilu komentirao slab odaziv publike, ali i progovorio o ljubavi prema kajkavskom govoru i očuvanju tradicije.
Od televizijskih nastupa do kazališne pozornice
Popularni glumac i zabavljač Siniša Cmrok, poznat po osebujnom humoru, duhovitim dosjetkama i prepoznatljivom kajkavskom izričaju, posljednjih je godina svoje mjesto pronašao i na kazališnim daskama.
Kao član glumačke ekipe Dramske udruge KAJ iz Zaboka nastupa u komediji „Oporuka”, kojom ova kazališna družina nastoji razveseliti publiku i istodobno promicati bogatstvo kajkavskog govora.
U razgovoru za naš portal Cmrok je otkrio kako je započela njegova suradnja sa zagorskim glumcima, ali i iznio zanimljivu opasku o nedavnom gostovanju u Pušći.
„U Pušći smo imali povijesnu predstavu – više glumaca nego gledatelja!”
Posebno se osvrnuo na izvedbu komedije „Oporuka” u Pušći, koju je, uz dozu ironije i svoj karakterističan humor, proglasio povijesnom.
„Predstava u Pušći bila je legendarna i povijesna jer je bilo više glumaca nego posjetitelja. Na čast Pušćanima!”, konstatirao je Cmrok, ne skrivajući razočaranje slabim odazivom publike.
Njegova duhovita, ali i pomalo gorka opaska otvorila je pitanje interesa za amatersko kazalište i kulturna događanja u manjim sredinama.
Iza svake kazališne predstave stoje brojni sati proba, priprema, učenja tekstova i rada ljudi koji svoje slobodno vrijeme posvećuju kulturi. Upravo zato odaziv publike predstavlja važnu podršku glumcima i organizatorima koji nastoje očuvati domaću kazališnu tradiciju.
„Ja sam Podravec, kajkavec, a sa Zagorcima smo si navek dobri bili!”
Govoreći o svojem dolasku u Dramsku udrugu KAJ, Cmrok je istaknuo kako je suradnja započela na poziv za sudjelovanje u jednoj kazališnoj ulozi.
Posebno je pohvalio kazališnu autoricu i redateljicu s kojom surađuje, istaknuvši njezinu svestranost i glumačko umijeće.
„Lepo smo se združili i idemo gde god moramo. Širimo kaj jer nam je to na srcu”, kazao je Cmrok.
Iako dolazi iz Podravine, naglašava kako ga sa Zagorcima povezuju zajednički jezik, tradicija i mentalitet.
„Ja sam Podravec, kajkavec iz Đurđevca. Sa Zagorcima smo si navek dobri bili. Rekli smo, ajdemo se združiti, i tak je zapravo sve počelo!”, ispričao je.
Kajkavština mora ostati živjeti među djecom i unucima
Osim kazališta, Cmrok je posebno angažiran u promicanju kajkavskog govora i povezivanju kajkavskih krajeva.
Ističe kako je važno očuvati kajkavski identitet i prenijeti ga budućim generacijama, kako djeca i unuci ne bi zaboravili govor svojih predaka.
Govorio je i o inicijativi okupljanja kajkavskih regija, naglašavajući njihovu kulturnu, povijesnu i gospodarsku važnost.
Naravno, ni ovoga puta nije izostao njegov osebujni humor. Govoreći o povezivanju kajkavskih krajeva, našalio se na račun osnivanja kajkavske konfederacije, pa čak i mogućeg ponovnog povezivanja s Austro-Ugarskom.
Iza tih dosjetki krije se ozbiljna poruka – kajkavski govor važan je dio hrvatske kulturne baštine koji zaslužuje očuvanje i promicanje.
„Kajkavci na kup, jer nesmo narod glup!”
Razgovor je Cmrok završio svojom prepoznatljivom porukom:
„Kajkavci na kup, jer nesmo narod glup!”
Upravo takav spoj humora, neposrednosti i ljubavi prema domaćoj riječi obilježava njegov rad s Dramskom udrugom KAJ iz Zaboka.
A kada je riječ o Pušći, Cmrok će tamošnje gostovanje očito još dugo pamtiti. Ne zbog prepune dvorane i gromoglasnog pljeska, nego zbog neobičnog odnosa broja glumaca i gledatelja.
Njegova opaska, koliko god bila duhovita, ujedno je i podsjetnik koliko je važno podržavati lokalna kulturna događanja.
Jer kazalište živi od glumaca, ali i od publike. A bez publike, kako bi rekao Cmrok, i predstava može postati povijesna – samo na malo drukčiji način!
