Časna sestra Miroslava Bradica: „Ljudi kažu ‘naša Lužnica’, a to je nešto najljepše“
LUŽNICA – Sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog obilježavaju velikih 100 godina od dolaska u Dvorac Lužnicu, mjesto koje je tijekom jednog stoljeća izraslo iz poljoprivrednog gospodarstva u jedno od prepoznatljivih duhovno-obrazovnih središta Hrvatske. O bogatoj povijesti, obnovi dvorca, životu sestara i budućnosti Lužnice u emisiji Jutro na Zapadu govorila je časna sestra Miroslava Bradica, prva ravnateljica Duhovno-obrazovnog centra Lužnica.
Stoljeće rada, molitve i služenja ljudima
Sestre milosrdnice kupile su Dvorac Lužnicu i pripadajuće imanje 1925. godine od grofovske obitelji Rauch. Njihova namjera nije bila uživanje u plemićkom zdanju, nego korištenje velikih poljoprivrednih površina za proizvodnju hrane potrebne bolnicama, školama, sirotištima i drugim ustanovama o kojima su skrbile.
“Obljetnica stotinu godina života i rada, molitve, žrtve, susreta i neposrednih kontakata s dragim ljudima ovoga kraja nama znači jako puno” – istaknula je sestra Miroslava Bradica.
Lužničko gospodarstvo desetljećima je imalo važnu ulogu u opskrbi Vinogradske bolnice u Zagrebu, koja je u to vrijeme bila u vlasništvu sestara, kao i velikoga samostana, škola i ustanova u kojima su boravili siromašni, bolesni te djeca bez roditeljske skrbi.
U pojedinim razdobljima u Lužnici je živjelo i radilo više od 120 sestara, koje su obrađivale polja, uzgajale životinje i svojim radom osiguravale hranu za brojne ustanove.
Obnova dvorca bila je velik i zahtjevan pothvat
S vremenom je, osobito nakon agrarne reforme i oduzimanja većeg dijela obradivog zemljišta, poljoprivredna djelatnost postupno smanjivana. Krajem 20. stoljeća brojne sestre bile su starije i bolesne, a sam dvorac zahtijevao je temeljitu obnovu.
Prekretnica se dogodila oko 2000. godine, kada je njemačka organizacija Renovabis pristala pomoći u prenamjeni Lužnice u Duhovno-obrazovni centar. Zahvaljujući njihovoj potpori izgrađena je nova zgrada s prostorima za smještaj sestara, dok su se sestre obvezale obnoviti dvorac i perivoj.
Sestra Miroslava Bradica prisjetila se kako je upravo nedostatak novca predstavljao najveći izazov. Obnova je zahtijevala veliku upornost, traženje donatora, brojne kontakte i pomoć stručnjaka.
Zahvaljujući povratu dijela nekadašnje imovine i prodaji zemljišta, između 2005. i 2007. godine u potpunosti je obnovljena unutrašnjost dvorca, uključujući i podrumske prostore. Time su stvoreni uvjeti za razvoj centra otvorenog duhovnim, obrazovnim, kulturnim i društvenim sadržajima.
Lužnica danas okuplja posjetitelje iz cijeloga svijeta
Duhovno-obrazovni centar danas je mjesto održavanja duhovnih obnova, stručnih skupova, poslovnih susreta, međunarodnih programa, koncerata, književnih i glazbenih večeri te drugih kulturnih događanja.
Posebna vrijednost Lužnice njezin je perivoj površine osam hektara, s približno dvije i pol kilometra šetnica te velikim brojem rijetkih i egzotičnih biljnih vrsta. Upravo spoj povijesti, prirode, duhovnosti i kulture privlači goste iz Hrvatske, europskih zemalja, Kanade, Sjedinjenih Američkih Država, Koreje, Indije i drugih dijelova svijeta.
“Svi koji dođu u naš park i ugledaju prekrasni dvorac ostaju iznenađeni i oduševljeni. Strani posjetitelji posebno znaju cijeniti ljepotu, očuvanost i trud koji je uložen da Lužnica danas bude dostupna ljudima” – kazala je sestra Miroslava Bradica.
Molitva i rad kao svakodnevni način života
Govoreći o povezanosti duhovnog života i upravljanja velikim imanjem, sestra Miroslava Bradica naglasila je da Sestre milosrdnice pripadaju aktivnom redu.
Njihov svakodnevni život temelji se na načelu „moli i radi“. Dan započinje molitvom, svetom misom i razmatranjem, nakon čega slijede brojne radne obveze. Sestre tijekom dana zajedno obavljaju poslove, međusobno si pomažu i uključuju se u zajedničke aktivnosti.
“U Lužnici su iznimno važni dobra organizacija i suradnja. Kada jedna sestra završi svoj posao, pomaže drugoj, a kada imamo zajedničku akciju, svi zajedno sudjelujemo” – pojasnila je.
Lužnica kao primjer održivoga upravljanja
Tijekom proteklih godina u Lužnici su uvedena brojna suvremena rješenja kojima se nastoje smanjiti troškovi i povećati energetska samodostatnost.
Dvorac i prateće zgrade griju se toplinskim dizalicama, ugrađeni su solarni sustavi za zagrijavanje vode i LED rasvjeta, a postavljene su i dvije sunčane elektrane. Prva elektrana snage 30 kilovata izgrađena je prije više od deset godina, dok novija elektrana snage 92 kilovata proizvodi električnu energiju za potrebe centra.
Na imanju se koriste vlastiti bunari za navodnjavanje poljoprivrednih površina, a u tijeku je i obnova plasteničke proizvodnje. Postavljene su konstrukcije za dva velika plastenika ukupne površine veće od 1.500 četvornih metara, čime će se osigurati dodatna proizvodnja povrća za potrebe centra i tržišta.
Novi križni put u spomen na pokojne sestre
Jedan od najvažnijih projekata u sklopu obilježavanja stote obljetnice bilo je postavljanje novoga Križnog puta u perivoju Dvorca Lužnica.
Ideja je nastala kao izraz zahvalnosti sestrama koje su tijekom proteklog stoljeća marljivo obrađivale polja, skrbile o imanju i svojim životom gradile temelje današnje Lužnice.
Za umjetničko oblikovanje postaja angažiran je akademski kipar i slikar Ilija Skočibušić, dok su realizaciji projekta pomogli brojni donatori, prijatelji centra, tvrtke i predstavnici lokalne zajednice.
Sestra Miroslava Bradica istaknula je kako je brz odaziv donatora doživjela kao znak ljudske dobrote i podrške misiji Lužnice. Križni put danas ostaje trajni spomen na pokojne sestre, ali i mjesto molitve, mira i duhovne utjehe svim posjetiteljima.
„Plemenitost izaziva plemenitost“
Osvrćući se na desetljeća rada, sestra Miroslava Bradica kazala je kako je naučila da u svakom čovjeku postoji dobrota te da ljudi prepoznaju žrtvu, marljivost i gostoljubivost.
“Naučila sam da ne treba osuđivati ljude. U svakom čovjeku ima dobrote. Ljudi cijene žrtvu, marljivost i gostoljubivost. Plemenitost izaziva plemenitost u ljudima i još uvijek postoji mnogo plemenitih ljudi” – poručila je.
Posebno je istaknula dugogodišnju uspješnu suradnju s Gradom Zaprešićem, koji je tijekom proteklih 25 godina pružao financijsku i organizacijsku potporu Lužnici te sudjelovao i u realizaciji novoga Križnog puta.
„Ljudi dolaze kao u svoju kuću“
Jedna od najvećih vrijednosti Lužnice, prema riječima sestre Miroslave Bradice, osjećaj je pripadnosti koji imaju brojni posjetitelji, suradnici i prijatelji centra.
“Dobivam dojam da ljudi dolaze k nama kao da dolaze u svoju kuću. Kada nešto zapne, svi pitaju kako mogu pomoći. Ljudi osjećaju s nama i govore: „naša Lužnica“. To je nešto najljepše” – istaknula je.
Budućnost centra ovisit će o kvalitetnom vodstvu, jasnoj duhovnoj usmjerenosti, odgovornom poslovanju i suradnji ljudi koji će nastaviti razvijati programe i otvarati Lužnicu novim generacijama posjetitelja.
Nakon stotinu godina rada, molitve, služenja i zajedništva, Dvorac Lužnica ostaje jedno od najvrjednijih mjesta zaprešićkoga kraja – prostor u kojem se susreću povijest, duhovnost, kultura, priroda i ljudska dobrota.
